Carevo Polje je primarna masovna grobnica u Jajcu, gradu u središnjoj Bosni i Hercegovini. Masovna grobnica je otkrivena na lokalnom groblju i sastojala se od dvije jame na maloj udaljenosti jedna od druge. U grobnicama su se nalazili posmrtni ostaci ratnih žrtava, bosanskih Srba, iz općine Donji Vakuf. Iz jama su 1998. godine ekshumirani posmrtni ostaci 81 osobe, uključujući dvoje djece od sedam i devet godina. Dvadeset i jednu godinu kasnije, 2019. godine, iz druge skrivene grobnice u Carevom Polju ekshumirani su posmrtni ostaci najmanje dvije osobe za koje se vjeruje da su Srbi ubijeni u ratu 1992-95. godine.

Mjesto masovne grobnice ostaje neoznačeno. Porodice stradalih i udruženja žrtava rata pokušavali su da  obilježe ovo mjesto spomen-pločom, ali općina Jajce još nije dala saglasnost za to.

U septembru 1995. godine, snage bosanskih Hrvata napale su konvoj srpskih izbjeglica iz Donjeg Vakufa koji su pokušavali pobjeći ka Banja Luci koju su držali Srbi, cestom udaljenom oko 100 kilometara. Autobus kojim su putovali napadnut je dok je prolazio kroz napušteno selo Bravnice, u blizini Jajca, pri čemu je ubijen 81 civil. Poginulo je i devet pripadnika Vojske Republike Srpske, saopštila je policija, a više ljudi je ranjeno. Civili koji su zarobljeni u zasjedi odvedeni su u zatočeničke objekte.

U presudi Haškog tribunala kojom su generali Hrvatske vojske Ante Gotovina i Mladen Markač oslobođeni, navodi se da su od 8. do 15. septembra 1995. godine Hrvatska vojska i jedinice Hrvatskog vijeće obrane (HVO), u suradnji s Armijom BiH, izvele operaciju Maestral s ciljem preuzimanja kontrole nad području u blizini Drvara, Šipova, Jajca, Bosanskog Petrovca, Bosanske Krupe i Ključa.

U presudi se navodi da je jedna od jedinica koja je učestvovala u operaciji Maestral bila 4. gardijska brigada Hrvatske vojske, kojom je komandovao general Damir Krstičević, koji je kasnije postao hrvatski ministar obrane i bio potpredsjednik Vlade od 2016. do 2020. godine. Krstičević je negirao da je brigada učestvovala u zasjedu u Bravnicama, tvrdeći da se ona u vrijeme napada nalazila u njenom sjedištu u Splitu.

Nadežda Janković, koja je preživjela zasjedu u Bravnicama, kazala je da je u napadu učestvovala 4. gardijska brigada. „Pripadnici te vojske su bili u kanalu, odmah tu gdje su napadom i zaustavili autobus, dok su pripadnici HVO-a dolazili sa druge strane, preko mosta. Oni su osudili ovaj napad i pružili nam pomoć”, kazala je Janković za BIRN.

Ona kaže da je nakon napada vidjela vojnike u maskirnim uniformama: „Prolazili su tu kraj nas i smijali se, govorili da su nas dobro iskasapili. Bilo je i vojnika koji su prilazili i previjali nam rane. Ti vojnici su imali oznake HVO-a i šahovnicu na rukavu”.

Niko još nije optužen za ubistva u Bravnicama. Tužilaštvo BiH provodi istragu.

Ova primarna masovna grobnica nalazi se na farmi u vlasništvu fabrike mesa Bimeks u Brčkom. Ekshumirana je u oktobru 1996. godine, kada su pronađeni posmrtni ostaci 78 žrtava rata. Masovna grobnica se nalazi na periferiji grada, pored glavnog puta, preko puta srpskog pravoslavnog groblja. Lokacija je neoznačena.

Od aprila 1992. godine, snage bosanskih Srba borile su se da preuzmu kontrolu nad Brčkom, koje se nalazi blizu granice sa Hrvatskom. Uz pomoć lokalnih srpskih vlasti, snage bosanskih Srba protjerale su mještane hrvatske i bošnjačke nacionalnosti iz njihovih domova i držale ih u zatočeničkim centrima gdje su brojni ubijeni, mučeni, premlaćivani ili na drugi način maltretirani.

Zarobljenici su nezakonito zatvarani i zlostavljani u zgradi policije u Brčkom, lokalnoj bolnici, logoru Luka, nekadašnjoj sportskoj dvorani Partizan i kasarni Jugoslovenske narodne armije. Zločine su počinili pripadnici vojnih, policijskih i paravojnih snaga. Strani novinari snimili su neka od pogubljenja, što je izazvalo osudu širom svjeta. Nakon toga je počela operacija prikrivanja, kako bi se sakrila tijela žrtava.

Svjedoci su izjavili da su tijela ubijenih kamionima lokalne tvornice mesa Bimeks transportovana iz pritvorskih centara u masovne grobnice. U blizini fabrike, prema riječima nekoliko svjedoka, postojala je primarna masovna grobnica u kojom su ukopavana tijela tokom prvih godina rata. Kasnije, kada su se tijela nakupila, iskopana su i ponovo ukopana u sekundarnu masovnu grobnicu Gorice. Svjedoci su kazali i da su brojna tijela bačena u rijeku Savu. Cvjetko Ignić, policijski forenzičar, svjedočio je na suđenju ratnim šefovima policije bosanskih Srba Stojanu Župljaninu i Mići Stanišiću, te kazao da je od maja do jula 1992. godine identifikovao više od 200 tijela, koji su bili zakopani u masovnu grobnicu u blizini Farme Bimeks na periferiji Brčkog. Ignić je rekao da je utvrđen identitet 103 od ukupno 216 žrtava, među kojima je bilo i devet žena. Prema Igniću, “veliki procenat“ su bili civili, a samo nekoliko tijela je bilo u maskirnim uniformama.

Dvojica pripadnika snaga bosanskih Srba, Goran Jelisić i Ranko Češić, pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), priznali su krivicu za zločine u Brčkom.

Jelisić, koji je sebe opisao kao ‘srpskog Adolfa’, bio je stražar u logoru Luka. Osuđen je na 40 godina zatvora, a u presudi Haškog suda priroda njegovog ponašanje opisuje se “gnusna, zvjerska i sadistička”. Češić, koji je bio policajac, osuđen je na 18 godina zatvora zbog ubistva i silovanja.

Od strane Suda Bosne i Hercegovine 2022. godine je Đorđe Ristanić, nekadašnji predsjednik Ratnog predsjedništva u Brčkom, oslobođen optužbi da je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je za cilj imao progon Bošnjaka i Hrvata.

Apelacioni sud Brčko distrikta osudio je Peru Rikanovića na pet i po godina zatvora zbog ratnog zločina nad ratnim zarobljenicima i civilima. Rikanović je učestvovao u ubistvima civila u logoru Luka koji su potom zakopani u grobnicu kraj farme Bimeks.

Zaklopača je malo selo u opštini Milići u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini, u blizini grada Vlasenica. Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine otkrio je dvije grobnice u ovom selu koje su se nalazile u neposrednoj blizini jedna druge. Prva ekshumacija obavljena je 1998. godine, kada su pronađeni posmrtni ostaci osam osoba. Također je zaključeno da je bilo promjena na lokaciji i da su tijela prebačena na drugo mjesto.

Drugom ekshumacijom 2004. godine, 500 metara od prve, otkrivena je druga grobnica. U njoj su se nalazili posmrtni ostaci 54 ratne žrtve, uključujući 11 djece uzrasta od četiri do 12 godina. Najmlađa žrtva bila je četverogodišnja Naida Hodžić, a najstarija 62-godišnja Fatima Berbić.

Masovne grobnice nisu označene, a nalaze se između krečane zvane Zlatanova Krečana i reke Studeni Jadar.

Vojni i policijski pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) su 16. maja 1992. godine ubili 56 bošnjačkih civila, uključujući žene, djecu i starce. Dvanaest ljudi koji su preživjeli masakr i pobjegli u Vlasenicu pronađeni su i ubijeni u narednim danima. Nakon masakra, s bagerom rudarskog preduzeća “Boksit” iskopane su jame u selu Zaklopača u koje su tijela žrtava bačena.

Amor Mašović, predsjednik Federalne komisije za nestale osobe, rekao je da je među žrtvama u grobnici 29 osoba iz porodice Hodžić.

U martu 2022. godine, Sud Bosne i Hercegovine izrekao je prvostepenu presudu kojom su dvojica bivših policijskih i trojca bivših vojnih pripadnika VRS-a oslobođeni optužbi za učešće u ubistva bošnjačkih civila u Zaklopači. Sud je zaključio da nije van razumne sumnje dokazano da su Radomir Pantić, Nenad Vukotić, Branko Jolović, Milomir Milošević i Nikola Lošić počinili ubistva 1992. godine.

Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, između 1992. i 1995. godine na području općina Vlasenica i Milići nestalo je 955 Bošnjaka.

Najveća masovna grobnica pronađena na području Vlasenice je masovna grobnica Ogradice, iz koje su 2003. godine ekshumirani posmrtni ostaci 232 žrtve. Masovna grobnica Zaklopača je najveća pronađena na području općine Milići, a iz masovne grobnice Sušica ekshumirano je 37 žrtava.

Selo Kurtalići se nalazi na obali rijeke Drine, osam kilometara od Višegrada, grada u istočnoj Bosni i Hercegovini. Primarna masovna grobnica u Kurtalićima pronađena je 2000. godine nakon što je vodostaj rijeke Drine, u blizini granice između BiH i Srbije, pao za nekoliko metara i povukao se za 20 metara duž obje obale. Otkriveni su posmrtni ostaci 62 civila bošnjačke nacionalnosti.

Prema riječima forenzičara, proces identifikacije je bio težak jer su tijela bila nagomilana jedno na drugo, ostaci isprepleteni i nemoguće je bilo prepoznati koji dio skeleta pripada kojoj žrtvi. Oko grobnice je pronađen veliki broj praznih čahura od municije, što ukazuje da su žrtve ubijene na tom mjestu.

Ova lokacija, koja leži na desnoj obali Drine i jezera Perućac, neoznačena je.

Nakon završetka rata, svake godine, posljednje subote u maju, na mostu Mehmed paše Sokolovića u gradu održava se komemoracija u znak sjećanja na višegradske žrtve rata, u čiju čast se u Drinu bacaju ruže.

Višegrad je u aprilu 1992. napadnut i okupiran od strane Jugoslovenske narodne armije (JNA), koja je uspostavila upravu pod srpskom kontrolom. Nakon odlaska JNA, Vojska Republike Srpske i policija pod srpskom kontrolom pokrenuli su sistematsku i široku kampanju protiv Bošnjaka, uključujući hapšenja, zatočenja u logore, mučenja, silovanja i ubistva, kao i uništavanje njihovih domova i vjerskih objekata.

Prema dokumentima Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), u Višegradu i okolini ubijeno je oko 1.600 ljudi, među njima 600 žena i 119 djece, u, kako je sud kazao, jednoj od najopsežnijih i najbesmilosrdnijih kampanja etničkog čišćenja tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Masovna grobnica Hodžićki put 4 jedna je od sedam masovnih grobnica pronađenih uz put između sela Hodžići i grada Zvornika u istočnoj Bosni i Hercegovini.

Otkrivena je 1998. od Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), čiji su istražitelji utvrdili da se radi o sekundarnoj masovnoj grobnici u kojoj se nalaze žrtve genocida u Srebrenici počinjenog 1995. godine. Do sada je identifikovana 71 osoba čiji su posmrtni ostaci pronađeni na tom mjestu.

Grobnica je neoznačena i nalazi se na livadi između kuća i farme u selu Hodžići.

Najmanje 45 ljudi čiji su ostaci pronađeni u grobu umrlo je od prostrelnih rana, a 34 je imalo poveze na očima. Analiza MKSJ-a pokazala je da su Hodžići 4 sekundarna masovna grobnica i da se tamo pronađena tijela mogu povezati s primarnom masovnom grobnicom Lažete 2.

Bošnjaci koji su zarobljeni nakon pada Srebrenice prebačeni su 14. jula 1995. u školu “Grbavci” u selu Orahovac, a zatim ubijeni i sahranjeni na poljima poznatim kao Lažete. Forenzička analiza uzoraka tla i polena, dokazi i zračni snimci nastanka i uznemiravanja dalje su otkrili da su tijela iz grobnica Lažete 1 i Lažete 2 kasnije uklonjena i ponovo sahranjena u sekundarnim grobnicama duž puta Hodžići.

Do sada su MKSJ i domaći sudovi na Balkanu osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni, za zločine u Srebrenici.

Zeleni Jadar je područje oko 20 kilometara južno od Srebrenice u istočnoj Bosni, gdje je pronađeno najmanje sedam sekundarnih grobnica. Grobnica zvana Zeleni Jadar 4 (poznata i kao Zeleni Jadar 8) prvi je put 1998. godine ispitana od strane tima Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Bosanska federalna komisija za nestale osobe preimenovala je grobno mjesto Zeleni Jadar 8 i ekshumirala ga između septembra i oktobra 2007. Otkriveni su posmrtni ostaci 64 osobe.

Područje ostaje neoznačeno. Grobnice na Zelenom Jadru su bile razbacane sa obje strane puta, neke dublje u šumi, a neke u poljima.

Mnogi dijelovi tijela pronađeni u grobnicama u Zelenom Jadru poklapaju se sa ostacima pronađenim u grobnicama Glogova 1 i 2. U svim grobnicama Zeleni Jadar – Zeleni Jadar 1A, 1B, 2, 3, 4, 5 i 6 – uspostavljene su veze s primarnom grobnicom Glogova 1.

Na početku iskopavanja, forenzički timovi MKSJ-a primijetili su da je većina pronađenih tijela nepotpuna, većina je imala odjeću, ali relativno mali broj imao je lične stvari poput satova, nakita, predmeta i dokumenata.

Prema forenzičkom izvještaju MKSJ-a, većina žrtava imala je prostrelne rane, dok je nekolicina imala povrede od eksplozija i eksplozivnih naprava.

Na Zelenom Jadru sedam grobnica može se povezati s pogubljenjima u skladištu na farmi u Kravici, u blizini grada Bratunca. Dana 13. i 14. jula 1995. snage bosanskih Srba ubile su 1.313 Bošnjaka na farmi.

Na Zelenom Jadru pronađeni su i ostaci žrtava odvojene masovne pucnjave u hangaru iza škole “Vuk Karadžić” u Bratuncu, u kojoj je 13. jula 1995. bilo zatočeno 400 Bošnjaka.

Do sada su MKSJ i domaći sudovi na Balkanu osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus četiri doživotne kazne, zbog zločina u Srebrenici.

Blječeva 3 je sekundarna masovna grobnica i jedna od tri grobnice otkrivene u selu Bljećeva, 11 kilometara od grada Srebrenice. Mjesto je 2004. godine ekshumirala Federalna komisija za nestale osobe BiH, a pronađeni su posmrtni ostaci 65 osoba. Istragom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) zaključeno je da posmrtni ostaci pripadaju Bošnjacima iz Srebrenice koji su ubijeni u julu 1995. godine.

Grobnica se nalazi između glavnog seoskog puta i male planinske staze. Udaljena je nekoliko metara od masovnih grobnica Blječeva 1 i 2. Grobnica ostaje neoznačena, a imena žrtava navedena su na jednoj kući pored masovnih grobnica Blječeva 1 i 2.

Pregledom tla i stanja posmrtnih ostataka, koji su gotovo u potpunosti bili mješavina dijelova tijela i skeletnih elemenata, pokazalo se da se radi o sekundarnoj masovnoj grobnici.

Istragom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) utvrđeno je da je lokalitet Blječeva 3 sekundarna masovna grobnica povezana s primarnim masovnim grobnicama u Glogovi, te da su posmrtni ostaci uglavnom pripadali žrtvama masakra nad Bošnjacima iz Srebrenice počinjenog u skladištu farme u Kravici.

Do sada su MKSJ i domaći sudovi na Balkanu osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni, za zločine u Srebrenici.

Blječeva 2 je sekundarna masovna grobnica koja se nalazi u selu Blječeva, nekih 11 kilometara od grada Srebrenice. Jedna je od tri masovne grobnice otkrivene na ovom području. Lokaciju je 2004. godine ekshumirala Federalna komisija Bosne i Hercegovine za nestale osobe. DNK analiza Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP) pokazala je da 81 osoba čiji su posmrtni ostaci pronađeni pripadaju Bošnjacima prijavljenim kao nestali iz Srebrenice u julu 1995. godine.

Grobnica je otkrivena na livadi, pored malog seoskog puta. Bila je duga oko 30 metara i duboka dva i po metra. Većina pronađenih forenzičkih dokaza bili su lične stvari i dokumenti.

Predmeti od posebnog interesa uključivali su ono što je mogao biti holandski novinski članak koji je pronađen u torbi. Štampane novine su bile dobro očuvane, s datumom 10. januar 1995. U grobnici je pronađen i oštećeni putokaz s imenom sela Kravica.

Otkrivena je velika količina namirnica, uglavnom prethodno zapakovanih obroka, kao i pribora za jelo.

Pregledom tla i stanja posmrtnih ostataka, koji su gotovo u potpunosti bili mješavina dijelova tijela i skeletnih elemenata, pokazalo se da se radi o sekundarnoj masovnoj grobnici.

Grobnica je obilježena spomen-pločom, a imena žrtava navedena su na kući pored grobnice.

Istraga Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) zaključila je da je groblje Bljećeva 2 sekundarna masovna grobnica povezana s primarnim masovnim grobnicama u Glogovi i da su posmrtni ostaci uglavnom pripadali žrtvama masakra u skladištu na farmi u Kravici.

Do sada su MKSJ i domaći sudovi na Balkanu osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni, za zločine u Srebrenici.

Ova sekundarna masovna grobnica nalazi se u selu Blječeva, nekih 11 kilometara od grada Srebrenice. Na istom području Federalna komisija za nestale osobe otkrila je tri masovne grobnice; sve grobnice su sekundarne prirode.

Grobnica je bila duga približno 22 metra, široka četiri metra i duboka četiri metra u najdubljem dijelu. U grobnici su pronađeni posmrtni ostaci 313 osoba, a približno 80 tijela je bilo u crnim vrećama s oznakom Jugoslovenske narodne armije (JNA). Sve žrtve bile su u civilnoj odjeći.

Istraga Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) zaključila je da je Blječeva 1 “mješovita” grobnica, što znači da se u njoj nalaze žrtve genocida u Srebrenici i ljudi koji su ubijeni 1992. godine u gradu Bratuncu. Četrdeset sedam identifikovanih ubijeno je u julu 1995., a više od 90 ubijeno je 1992. godine, tvrdi MKSJ.

Pronađeni ostaci, uzorci DNK i drugi dokazi, uključujući uzorke tla i polena, kao i čahure u masovnim grobnicama i na mjestima pogubljenja, dokazali su vezu između ove sekundarne grobnice i primarne masovne grobnice u Glogovi i sekundarnih grobnica na Zelenom Jadru.

Grobnica je obilježena spomen-pločom, a imena žrtava se nalaze na zidu kuće pored spomen-ploče.

Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) potvrdila je da neki od posmrtnih ostataka pronađenih u masovnoj grobnici Bljećeva jesu žrtve ubijene na farmi u Kravici, gdje je 13. jula 1995. godine Vojska Republike Srpske (VRS) pogubila 1.313 muškaraca Bošnjaka iz Srebrenice. Automatsko oružje, ručne bombe i drugo oružje korišteno je za ubijanje muškaraca u skladištu.

Do sada su MKSJ i domaći sudovi na Balkanu osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni, za zločine u Srebrenici.

Liplje 3 je sekundarna masovna grobnica koja se nalazi u selu Liplje, osam kilometara jugozapadno od grada Zvornika. Grobnicu je u periodu između maja i juna 2005. godine ekshumirala Federalna komisija za nestale osobe Bosne i Hercegovine, dok je ekshumaciju nadzirala Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP). Pronađeni su posmrtni ostaci 57 osoba.

DNK analiza pokazala je veze između ovog sekundarnog grobnog mjesta i primarnog grobnog mjesta na brani Petkovci. U izvještaju forenzičara Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) o ekshumacijama u vezi sa Srebrenicom navodi se da su posmrtni ostaci jedne osobe pronađeni u najmanje dvije različite grobnice. Istraga je također pokazala DNK veze između tog mjesta i još dva grobna mjesta na istom području. To ukazuje na to da su ostaci, iskopani i uklonjeni iz primarne masovne grobnice na brani Petkovci, prebačeni u Liplje, udaljeno 20 kilometara.

Grobnica se nalazi na livadi, pored seoskog puta. Ostaje neoznačena.

Dana 14. jula 1995., osoblje vojske i policije bosanskih Srba je približno 1.000 bošnjačkih muškaraca iz Srebrenice iz pritvora u Bratuncu prevezlo u školu u Petkovcima, deset kilometara od Zvornika. Dana 14. jula 1995. i u ranim jutarnjim satima 15. jula, trupe i policija bosanskih Srba napale su i pucale na muškarce koji su bili zatočeni u školi.

Oko 14. jula 1995. i u ranim jutarnjim satima 15. jula, osoblje Zvorničke Vojske Republike Srpske, uključujući vozače i kamione Šestog pješadijskog bataljona, prevezlo je preživjele muškarce Bošnjake iz škole u Petkovcima na područje ispod Petkovaca. Potom su ih po automatizmu naoružali vojnici i policija vojske bosanskih Srba. Ujutro 15. jula, osoblje Inženjerijske čete Zvorničke brigade, radeći s drugim pojedincima i jedinicama, koristilo je bagere i drugu tešku opremu za sahranjivanje žrtava, dok su se pogubljenja nastavljala.

Čovjek koji se sakrio ispod mrtvih tijela kako bi izbjegao pogubljenje na brani, izjavio je na suđenju bivšem generalu VRS Ratku Mladiću pred MKSJ-om da je, kada je doveden u Petkovce, polje ispod brane “već bilo pokriveno tijelima”. Svjedok koji je iskaz dao pod kodnim imenom RM-253, rekao je da je pao na zemlju čim su vojnici otvorili vatru na njegovu grupu i sakrio glavu ispod nogu nekih zatvorenika koji su već bili mrtvi, nadajući se da će preživjeti.

Dok su se RM-253 i još jedan preživjeli skrivali, vidjeli su “kamion koji je sakupljao tijela i utovarivao ih na traktor, koji ih je potom odvozio dalje od polja ubijanja”.

Do sada su MKSJ i domaći sudovi na Balkanu osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus četiri doživotne kazne, zbog zločina u Srebrenici.