Hodžićki put 4

Masovna grobnica Hodžićki put 4 jedna je od sedam masovnih grobnica pronađenih uz put između sela Hodžići i grada Zvornika u istočnoj Bosni i Hercegovini.

Otkrivena je 1998. od Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), čiji su istražitelji utvrdili da se radi o sekundarnoj masovnoj grobnici u kojoj se nalaze žrtve genocida u Srebrenici počinjenog 1995. godine. Do sada je identifikovana 71 osoba čiji su posmrtni ostaci pronađeni na tom mjestu.

Grobnica je neoznačena i nalazi se na livadi između kuća i farme u selu Hodžići.

Najmanje 45 ljudi čiji su ostaci pronađeni u grobu umrlo je od prostrelnih rana, a 34 je imalo poveze na očima. Analiza MKSJ-a pokazala je da su Hodžići 4 sekundarna masovna grobnica i da se tamo pronađena tijela mogu povezati s primarnom masovnom grobnicom Lažete 2.

Bošnjaci koji su zarobljeni nakon pada Srebrenice prebačeni su 14. jula 1995. u školu “Grbavci” u selu Orahovac, a zatim ubijeni i sahranjeni na poljima poznatim kao Lažete. Forenzička analiza uzoraka tla i polena, dokazi i zračni snimci nastanka i uznemiravanja dalje su otkrili da su tijela iz grobnica Lažete 1 i Lažete 2 kasnije uklonjena i ponovo sahranjena u sekundarnim grobnicama duž puta Hodžići.

Do sada su MKSJ i domaći sudovi na Balkanu osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni, za zločine u Srebrenici.

Zeleni Jadar 4

Zeleni Jadar je područje oko 20 kilometara južno od Srebrenice u istočnoj Bosni, gdje je pronađeno najmanje sedam sekundarnih grobnica. Grobnica zvana Zeleni Jadar 4 (poznata i kao Zeleni Jadar 8) prvi je put 1998. godine ispitana od strane tima Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Bosanska federalna komisija za nestale osobe preimenovala je grobno mjesto Zeleni Jadar 8 i ekshumirala ga između septembra i oktobra 2007. Otkriveni su posmrtni ostaci 64 osobe.

Područje ostaje neoznačeno. Grobnice na Zelenom Jadru su bile razbacane sa obje strane puta, neke dublje u šumi, a neke u poljima.

Mnogi dijelovi tijela pronađeni u grobnicama u Zelenom Jadru poklapaju se sa ostacima pronađenim u grobnicama Glogova 1 i 2. U svim grobnicama Zeleni Jadar – Zeleni Jadar 1A, 1B, 2, 3, 4, 5 i 6 – uspostavljene su veze s primarnom grobnicom Glogova 1.

Na početku iskopavanja, forenzički timovi MKSJ-a primijetili su da je većina pronađenih tijela nepotpuna, većina je imala odjeću, ali relativno mali broj imao je lične stvari poput satova, nakita, predmeta i dokumenata.

Prema forenzičkom izvještaju MKSJ-a, većina žrtava imala je prostrelne rane, dok je nekolicina imala povrede od eksplozija i eksplozivnih naprava.

Na Zelenom Jadru sedam grobnica može se povezati s pogubljenjima u skladištu na farmi u Kravici, u blizini grada Bratunca. Dana 13. i 14. jula 1995. snage bosanskih Srba ubile su 1.313 Bošnjaka na farmi.

Na Zelenom Jadru pronađeni su i ostaci žrtava odvojene masovne pucnjave u hangaru iza škole “Vuk Karadžić” u Bratuncu, u kojoj je 13. jula 1995. bilo zatočeno 400 Bošnjaka.

Do sada su MKSJ i domaći sudovi na Balkanu osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus četiri doživotne kazne, zbog zločina u Srebrenici.

Blječeva 3

Blječeva 3 je sekundarna masovna grobnica i jedna od tri grobnice otkrivene u selu Bljećeva, 11 kilometara od grada Srebrenice. Mjesto je 2004. godine ekshumirala Federalna komisija za nestale osobe BiH, a pronađeni su posmrtni ostaci 65 osoba. Istragom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) zaključeno je da posmrtni ostaci pripadaju Bošnjacima iz Srebrenice koji su ubijeni u julu 1995. godine.

Grobnica se nalazi između glavnog seoskog puta i male planinske staze. Udaljena je nekoliko metara od masovnih grobnica Blječeva 1 i 2. Grobnica ostaje neoznačena, a imena žrtava navedena su na jednoj kući pored masovnih grobnica Blječeva 1 i 2.

Pregledom tla i stanja posmrtnih ostataka, koji su gotovo u potpunosti bili mješavina dijelova tijela i skeletnih elemenata, pokazalo se da se radi o sekundarnoj masovnoj grobnici.

Istragom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) utvrđeno je da je lokalitet Blječeva 3 sekundarna masovna grobnica povezana s primarnim masovnim grobnicama u Glogovi, te da su posmrtni ostaci uglavnom pripadali žrtvama masakra nad Bošnjacima iz Srebrenice počinjenog u skladištu farme u Kravici.

Do sada su MKSJ i domaći sudovi na Balkanu osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni, za zločine u Srebrenici.

Blječeva 2

Blječeva 2 je sekundarna masovna grobnica koja se nalazi u selu Blječeva, nekih 11 kilometara od grada Srebrenice. Jedna je od tri masovne grobnice otkrivene na ovom području. Lokaciju je 2004. godine ekshumirala Federalna komisija Bosne i Hercegovine za nestale osobe. DNK analiza Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP) pokazala je da 81 osoba čiji su posmrtni ostaci pronađeni pripadaju Bošnjacima prijavljenim kao nestali iz Srebrenice u julu 1995. godine.

Grobnica je otkrivena na livadi, pored malog seoskog puta. Bila je duga oko 30 metara i duboka dva i po metra. Većina pronađenih forenzičkih dokaza bili su lične stvari i dokumenti.

Predmeti od posebnog interesa uključivali su ono što je mogao biti holandski novinski članak koji je pronađen u torbi. Štampane novine su bile dobro očuvane, s datumom 10. januar 1995. U grobnici je pronađen i oštećeni putokaz s imenom sela Kravica.

Otkrivena je velika količina namirnica, uglavnom prethodno zapakovanih obroka, kao i pribora za jelo.

Pregledom tla i stanja posmrtnih ostataka, koji su gotovo u potpunosti bili mješavina dijelova tijela i skeletnih elemenata, pokazalo se da se radi o sekundarnoj masovnoj grobnici.

Grobnica je obilježena spomen-pločom, a imena žrtava navedena su na kući pored grobnice.

Istraga Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) zaključila je da je groblje Bljećeva 2 sekundarna masovna grobnica povezana s primarnim masovnim grobnicama u Glogovi i da su posmrtni ostaci uglavnom pripadali žrtvama masakra u skladištu na farmi u Kravici.

Do sada su MKSJ i domaći sudovi na Balkanu osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni, za zločine u Srebrenici.

Blječeva 1

Ova sekundarna masovna grobnica nalazi se u selu Blječeva, nekih 11 kilometara od grada Srebrenice. Na istom području Federalna komisija za nestale osobe otkrila je tri masovne grobnice; sve grobnice su sekundarne prirode.

Grobnica je bila duga približno 22 metra, široka četiri metra i duboka četiri metra u najdubljem dijelu. U grobnici su pronađeni posmrtni ostaci 313 osoba, a približno 80 tijela je bilo u crnim vrećama s oznakom Jugoslovenske narodne armije (JNA). Sve žrtve bile su u civilnoj odjeći.

Istraga Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) zaključila je da je Blječeva 1 “mješovita” grobnica, što znači da se u njoj nalaze žrtve genocida u Srebrenici i ljudi koji su ubijeni 1992. godine u gradu Bratuncu. Četrdeset sedam identifikovanih ubijeno je u julu 1995., a više od 90 ubijeno je 1992. godine, tvrdi MKSJ.

Pronađeni ostaci, uzorci DNK i drugi dokazi, uključujući uzorke tla i polena, kao i čahure u masovnim grobnicama i na mjestima pogubljenja, dokazali su vezu između ove sekundarne grobnice i primarne masovne grobnice u Glogovi i sekundarnih grobnica na Zelenom Jadru.

Grobnica je obilježena spomen-pločom, a imena žrtava se nalaze na zidu kuće pored spomen-ploče.

Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) potvrdila je da neki od posmrtnih ostataka pronađenih u masovnoj grobnici Bljećeva jesu žrtve ubijene na farmi u Kravici, gdje je 13. jula 1995. godine Vojska Republike Srpske (VRS) pogubila 1.313 muškaraca Bošnjaka iz Srebrenice. Automatsko oružje, ručne bombe i drugo oružje korišteno je za ubijanje muškaraca u skladištu.

Do sada su MKSJ i domaći sudovi na Balkanu osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni, za zločine u Srebrenici.

Liplje 3

Liplje 3 je sekundarna masovna grobnica koja se nalazi u selu Liplje, osam kilometara jugozapadno od grada Zvornika. Grobnicu je u periodu između maja i juna 2005. godine ekshumirala Federalna komisija za nestale osobe Bosne i Hercegovine, dok je ekshumaciju nadzirala Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP). Pronađeni su posmrtni ostaci 57 osoba.

DNK analiza pokazala je veze između ovog sekundarnog grobnog mjesta i primarnog grobnog mjesta na brani Petkovci. U izvještaju forenzičara Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) o ekshumacijama u vezi sa Srebrenicom navodi se da su posmrtni ostaci jedne osobe pronađeni u najmanje dvije različite grobnice. Istraga je također pokazala DNK veze između tog mjesta i još dva grobna mjesta na istom području. To ukazuje na to da su ostaci, iskopani i uklonjeni iz primarne masovne grobnice na brani Petkovci, prebačeni u Liplje, udaljeno 20 kilometara.

Grobnica se nalazi na livadi, pored seoskog puta. Ostaje neoznačena.

Dana 14. jula 1995., osoblje vojske i policije bosanskih Srba je približno 1.000 bošnjačkih muškaraca iz Srebrenice iz pritvora u Bratuncu prevezlo u školu u Petkovcima, deset kilometara od Zvornika. Dana 14. jula 1995. i u ranim jutarnjim satima 15. jula, trupe i policija bosanskih Srba napale su i pucale na muškarce koji su bili zatočeni u školi.

Oko 14. jula 1995. i u ranim jutarnjim satima 15. jula, osoblje Zvorničke Vojske Republike Srpske, uključujući vozače i kamione Šestog pješadijskog bataljona, prevezlo je preživjele muškarce Bošnjake iz škole u Petkovcima na područje ispod Petkovaca. Potom su ih po automatizmu naoružali vojnici i policija vojske bosanskih Srba. Ujutro 15. jula, osoblje Inženjerijske čete Zvorničke brigade, radeći s drugim pojedincima i jedinicama, koristilo je bagere i drugu tešku opremu za sahranjivanje žrtava, dok su se pogubljenja nastavljala.

Čovjek koji se sakrio ispod mrtvih tijela kako bi izbjegao pogubljenje na brani, izjavio je na suđenju bivšem generalu VRS Ratku Mladiću pred MKSJ-om da je, kada je doveden u Petkovce, polje ispod brane “već bilo pokriveno tijelima”. Svjedok koji je iskaz dao pod kodnim imenom RM-253, rekao je da je pao na zemlju čim su vojnici otvorili vatru na njegovu grupu i sakrio glavu ispod nogu nekih zatvorenika koji su već bili mrtvi, nadajući se da će preživjeti.

Dok su se RM-253 i još jedan preživjeli skrivali, vidjeli su “kamion koji je sakupljao tijela i utovarivao ih na traktor, koji ih je potom odvozio dalje od polja ubijanja”.

Do sada su MKSJ i domaći sudovi na Balkanu osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus četiri doživotne kazne, zbog zločina u Srebrenici.

Hodžići 6

Hodžići 6 (poznati i kao Snagovo 1) jedna su od sedam sekundarnih masovnih grobnica žrtava genocida u Srebrenici koja se nalazi u selu Hodžići, nekih 17 kilometara sjeverozapadno od grada Zvornika. Tu su ekshumirani posmrtni ostaci ukupno 70 osoba.

Lokalitet Hodžići 6 ekshumirala je 2004. godine Federalna komisija za nestale osobe BiH, koju je nadzirala Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP). Grobnica ostaje neoznačena, na livadi iza seoskih kuća i pored niza borova.

Analiza DNK koju je izvršio ICMP pokazala je veze između ove sekundarne grobnice i primarne grobnice Lažete 2 (poznate i kao Orahovac 2). Prema forenzičkom izvještaju MKSJ-a o ekshumacijama Srebrenice, to znači da su posmrtni ostaci jedne osobe pronađeni u najmanje dvije različite grobnice. Istraga je pokazala da je 12 slučajeva DNK veze bilo između Lažete 2 i Hodžića 6. To ukazuje na to da su ljudski ostaci iskopani u primarnoj masovnoj grobnici Lažete 2 i prebačeni u Hodžiće, udaljene nekih deset kilometara.

Forenzička analiza uzoraka tla/polena, dokazi i zračne slike poremećaja tla, otkrili su dalje da su tijela iz primarnih masovnih grobnica Lažete 1 i Lažete 2 iskopana i ponovo sahranjena u sekundarnim grobnicama u Hodžićima.

Presudama MKSJ-a utvrđeno je da su zarobljeni muškarci Bošnjaci iz Srebrenice prebačeni 14. jula 1995. u školu u selu Orahovac. U ranim poslijepodnevnim satima osoblje Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske pod nadzorom Drage Nikolića, službenika osiguranja Zvorničke brigade VRS, i Milorada Trbića, pomoćnika komandanta za bezbjednost Zvorničke brigade, potom su zarobljenike prevezli na obližnje polje, gdje su vojnici, uključujući pripadnike 4. bataljona Zvorničke brigade, pogubilo automatskim oružjem.

U povezanim presudama, MKSJ je proglasio Radislava Krstića, zamjenika zapovjednika i načelnika štaba Drinskog korpusa VRS, krivim za genocid nad Bošnjacima iz Srebrenice – što je prva presuda kojom se utvrđuje da su masakri u Srebrenici predstavljali genocid. Krstić je osuđen na 46 godina zatvora, iako je kazna naknadno skraćena na 35 godina.

MKSJ je također utvrdio da je Ljubiši Beari, načelniku osiguranja Glavnog štaba VRS, rečeno da organizuje, koordinira i olakšava zatočenje, transport, pogubljenje po prijekom postupku i pokop bošnjačkih žrtava ubijenih u Orahovcu. Beari su, između ostalih, pomagali Vujadin Popović, šef osiguranja Drinskog korpusa VRS, kao i Nikolić i Trbić.

Utvrđeno je da su Beara, Popović, Nikolić i Trbić omogućavali i nadzirali pogubljenja u Orahovcu, a MKSJ ih je osudio za genocid. Vidoje Blagojević, komandant Bratunačke brigade armije bosanskih Srba, osuđen je na 15 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja ubistava i progona Bošnjaka na području Srebrenice, kao i pomaganja i podržavanja ubistava Bošnjaka u Bratuncu. Dragan Jokić, načelnik inžinjerije Zvorničke brigade VRS, osuđen je na devet godina zatvora zbog ubistava Bošnjaka u Orahovcu, na Vojnoj farmi Branjevo u Pilici i u Kozluku, kao i zbog pružanja inženjerskih resursa i osoblja pri kopanju masovne grobnice za pogubljene žrtve.

Prema Federalnom institutu za nestale osobe u Bosni i Hercegovini, posmrtni ostaci 818 Bošnjaka iz Srebrenice otkriveni su u sedam sekundarnih grobnica na putu Hodžići.

Hodzici Road 5

Hodžići 5 su sekundarna masovna grobnica koja se nalazi u selu Hodžići, nekih 17 kilometara sjeverozapadno od grada Zvornika. Na tom području je poznato sedam masovnih grobnica, sve sekundarne lokacije. U dvorištu jedne od lokalnih kuća ekshumirano je ukupno 55 ljudskih ostataka.

Lokalitet Hodžići 5 ekshumiran je 1998. godine od Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), zajedno s lokalitetima Hodžići 3 i 4.

DNK analiza koju je provela Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) pokazala je veze između ovog sekundarnog grobnog mjesta i primarnog grobnog mjesta Lažete 1 (poznatog i kao Orahovac 1). Prema forenzičkom izvještaju MKSJ-a o ekshumacijama u vezi sa Srebrenicom, to znači da su posmrtni ostaci jedne osobe pronađeni u najmanje dvije različite grobnice. Istraga MKSJ-a pokazala je da postoji 12 DNK veza između grobnica Lažete 1 i Hodžići puta 5. To ukazuje na to da su ljudski ostaci iskopani u primarnoj masovnoj grobnici Lažete 1 i prebačeni u Hodžići put, udaljen nekih deset kilometara.

Forenzička analiza uzoraka tla/polena, dokazi i zračne snimke nastanka / poremećaja, otkrili su dalje da su tijela iz primarnih masovnih grobnica Lažete 1 i Lažete 2 iskopana i ponovo sahranjena u sekundarnim grobnicama u Hodžićima.

Grobnica Hodžići ostaje neoznačena u privatnom dvorištu jedne od seoskih kuća.

Presudama MKSJ-a utvrđeno je da su zarobljeni muškarci Bošnjaci iz Srebrenice 14. jula 1995. prebačeni u školu u selu Orahovac. U ranim poslijepodnevnim satima pripadnici Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske pod nadzorom Drage Nikolića, službenika osiguranja Zvorničke brigade VRS-a, i Milorada Trbića, pomoćnika komandanta za bezbjednost Zvorničke brigade, potom je zarobljenike prevezlo na obližnje polje, gdje su vojnici, uključujući pripadnike 4. bataljona Zvorničke brigade, pogubilo automatskim oružjem.

U povezanim presudama, MKSJ je Radislava Krstića, zamjenika zapovjednika i načelnika štaba Drinskog korpusa VRS, proglasio krivim za genocid nad Bošnjacima iz Srebrenice – što je prva presuda kojom se utvrđuje da su masakri u Srebrenici predstavljali genocid. Krstić je osuđen na 46 godina zatvora, iako je kazna naknadno skraćena na 35 godina.

MKSJ je također utvrdio da je Ljubiši Beari, načelniku osiguranja Glavnog štaba VRS-a, rečeno da organizuje, koordinira i olakšava zatočenje, transport, pogubljenje po prijekom postupku i pokop bošnjačkih žrtava ubijenih u Orahovcu. Beari su, između ostalih, pomagali zapovjednik Vujadin Popović, šef osiguranja Drinskog korpusa vojske bosanskih Srba, kao i Nikolić i Trbić.

Utvrđeno je da su Beara, Popović, Nikolić i Trbić omogućavali i nadzirali pogubljenja u Orahovcu, a MKSJ ih je osudio za genocid. Vidoje Blagojević, komandant Bratunačke brigade VRS, osuđen je na 15 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja ubistava i progona Bošnjaka na području Srebrenice, kao i pomaganja i podržavanja ubistava Bošnjaka u Bratuncu. Dragan Jokić, načelnik inžinjerije Zvorničke brigade VRS, osuđen je na devet godina zatvora zbog ubistava Bošnjaka u Orahovcu, na Vojnoj farmi Branjevo u Pilici i u Kozluku, kao i zbog pružanja inženjerskih resursa i osoblja pri kopanju masovne grobnice za pogubljene žrtve.

Prema Federalnom institutu za nestale osobe u Bosni i Hercegovini, posmrtni ostaci 818 Bošnjaka iz Srebrenice otkriveni su u sedam sekundarnih grobnica na putu Hodžići.

Budak 2

Masovna grobnica Budak 2 nalazi se u selu Potočari, šest kilometara sjeverozapadno od grada Srebrenice u istočnoj Bosni i u blizini grobnog mjesta Budak 1. Grobnicu je u junu i julu 2007. godine ekshumirala Bosanska federalna komisija za nestale osobe, koju je nadzirala Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP). Tokom ekshumacije pronađeni su posmrtni ostaci 49 osoba, od kojih su većina bile žrtve genocida u Srebrenici u julu 1995.

Budak 2 je sekundarna masovna grobnica, jedna od mnogih na području Potočara. Na osnovu uzoraka DNK uzetih iz ostataka, uzoraka tla i polena, kao i čahura prikupljenih u masovnim grobnicama i na stratištima, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslviju (MKSJ) utvrdio je vezu između ove sekundarne grobnice i primarne masovne grobnice Glogova 1, udaljene 10,5 kilometara.

Glogova 1 u početku je sadržavala mnogo više posmrtnih ostataka, ali u kasnijoj operaciji zataškavanja snaga bosanskih Srba u jesen 1995. godine, tijela su odatle prevožena na druga grobna mjesta, uključujući Budak 1, prema bosanskom Institutu za nestale osobe (INO). MKSJ je operaciju prikrivanja zločina opisao kao “organizirani i sveobuhvatan napor (…) da se pogubljenja sakriju ekshumacijom tijela iz primarnih masovnih grobnica i ponovnim sahranjivanjem u sekundarne grobnice”.

MKSJ je utvrdio da su sekundarne masovne grobnice na području Potočara ne samo povezane s primarnim masovnim grobnicama već su i međusobno povezane na različitim nivoima. U slučaju grobnice Budak 2, ostaci nekoliko osoba pronađeni su, osim na primarnom nalazištu u Glogovi 1, i u drugim grobnicama: u Zelenom Jadru 4, Zelenom Jadaru 5 i Zelenom Jadaru 6. Neke od žrtava čiji su ostaci u početku sahranjeni u Glogovi 1, a zatim su ih snage bosanskih Srba iskopale i ponovo sahranile u Budaku 1, u sklopu pokušaja prikrivanja, ponovo su sahranjene u Budaku 2.

Većina posmrtnih ostataka pronađenih u masovnoj grobnici Budak 2 pripadaju žrtvama koje su strijeljane na farmi u Kravici, gdje su 13. jula 1995. vojnici bosanskih Srba pogubili 1.313 muškaraca Bošnjaka iz Srebrenice. Automatsko oružje, ručne bombe i drugo oružje korišteno je za ubijanje muškaraca u skladištu.

Danas je masovna grobnica Budak 2, na livadi pored puta, neoznačena. Godine 2011., nekoliko desetaka metara od grobnica Budak 1 i Budak 2, lokalni Srbi započeli su izgradnju pravoslavne crkve. To je stvorilo tenzije s lokalnim bošnjačkim stanovništvom, ali crkva je izgrađena i osvećena tri godine kasnije.

Do sada su MKSJ i domaći sudovi na Balkanu osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus četiri doživotne kazne, zbog zločina u Srebrenici.

Budak 1

Masovna grobnica Budak 1 nalazi se u selu Potočari, šest kilometara sjeverozapadno od grada Srebrenice u istočnoj Bosni. Grobnicu je ekshumirala u julu 2005. godine Federalna komisija za nestale osobe BiH, koju je nadzirala Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP).

Ova sekundarna masovna grobnica nalazi se u okviru postojećeg muslimanskog groblja u Potočarima. Prilikom ekshumacije pronađeni su posmrtni ostaci 54 osobe, od kojih je većina ubijena tokom genocida u Srebrenici u julu 1995.

Pronađeni ostaci, uzorci DNK i drugi dokazi, uključujući uzorke tla i polena, kao i čahure u masovnim grobnicama i na stratištima, dokazali su vezu između ove sekundarne grobnice i primarne masovne grobnice Glogova 1.

U početku je Glogova 1 sadržavala mnogo više posmrtnih ostataka, ali u kasnijoj operaciji zataškavanja snaga bosanskih Srba, u jesen 1995. godine, tijela su odatle prevožena na druga grobna mjesta, uključujući Budak 1, prema bosanskom Institutu za nestale osobe (INO). Operaciju prikrivanja zločina Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) opisao je kao “organizirani i sveobuhvatan napor (…) da se sakriju pogubljenja ekshumirajući tijela iz primarnih masovnih grobnica i ponovo ih sahranjujući u sekundarne grobnice”.

Na osnovu DNK veza, MKSJ je utvrdio da su sekundarne masovne grobnice na području Potočara ne samo povezane s primarnim masovnim grobnicama već su i međusobno povezane na različitim nivoima. U slučaju grobnog mjesta Budak 1, ostaci nekoliko osoba pronađeni su, osim na primarnom nalazištu u Glogovi 1, i u drugim grobnicama: Budak 2, Zeleni Jadar 4, Zeleni Jadar 5 i Zeleni Jadar 6.

Forenzički timovi MKSJ-a također su utvrdili da su neki od posmrtnih ostataka pronađenih u masovnoj grobnici Budak 1 žrtve koje su strijeljane na farmi u Kravici, gdje su 13. jula 1995. vojnici bosanskih Srba pogubili 1.313 muškaraca Bošnjaka iz Srebrenice. Automatsko oružje, ručne bombe i drugo oružje korišteno je za ubijanje muškaraca u skladištu.

Danas još uvijek postoji muslimansko groblje na lokaciji Budak 1, kao i spomen-ploča u čast žrtava pronađenih u masovnoj grobnici. Godine 2011., nekoliko desetaka metara od grobnica Budak 1 i Budak 2, lokalni Srbi započeli su izgradnju pravoslavne crkve. To je stvorilo tenzije s lokalnim bošnjačkim stanovništvom, ali crkva je izgrađena i osvećena tri godine kasnije.

Do sada su MKSJ i domaći sudovi na Balkanu osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus četiri doživotne kazne, zbog zločina u Srebrenici.