Selo Staro Čikatovo pripada opštini Glogovac, dijelu brdske oblasti centralnog Kosova poznate kao Drenica. Nalazi se oko 30 kilometra od Prištine.
Prije eskalacije sukoba na Kosovu 1998. godine, ova je oblast uglavnom bila naseljena albanskim stanovništvom. Drenica se smatra rodnim mjestom Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), a također je i poprište nekih od najgorih ratnih zločina nad civilima na Kosovu.
Kosovske vlasti su 2021. godine podigle spomen-kompleks pored puta na ulazu u selo gdje se nalaze i grobovi civila ubijenih u ovom selu 1999. godine. Neki posmrtni ostaci pronađeni su odmah nakon rata na raznim lokacijama u selu, a mnogi su vraćeni na Kosovo tek 2015. godine kada je otkrivena masovna grobnica u regionu Raške u Srbiji.
Na kraju rata, kada su se srpske snage počele povlačiti sa Kosova, sprovele su i veliku operaciju premještanja i prikrivanja tijela albanskih žrtava iz oblasti Kosova gdje je broj stradalih bio najveći. Kao rezultat ove operacije, posmrtni ostaci najmanje 1.000 Albanaca prebačeno je u sekundarne i primarne grobnice u Srbiji.
Prema podacima Fonda za humanitarno pravo (FHP) sa sjedištem u Beogradu, ubistva i kasnija prikrivanja zločina dogodila su se u zoni odgovornosti 37. motorizovane brigade Vojske Jugoslavije na čijem je čelu bio Ljubiša Diković, kasnije imenovan za načelnika Generalštaba Vojske Srbije. On je negirao bilo kakvu povezanost sa zločinima.
Brigada je na Kosovu bila stacionirana od 7. marta 1999. do dolaska međunarodnih snaga 11. juna iste godine. Prema izveštaju FHP-a, u tom periodu, 37. brigada pod komandom Dikovića, sama ili u sprezi s drugim jedinicama Vojske Jugoslavije, pružila je podršku u planiranju i naoružanju jugoslovenskim i srpskim snagama u albanskim selima, gdje su počinjena niz masovnih ubistava albanskih civila, silovanja, pljačke i uništavanja imovine. Selo Staro Čikatovo je u više navrata napadnuto.
U ranim jutarnjim satima 17. aprila 1999. godine srpske snage su opkolile selo. Nasumično granatirajući civilne kuće i objekte artiljerijom, tenkovima, minobacačima i drugim raspoloživim naoružanjem, one su u selu ušle oko 06.00 časova. U grupama od tri do pet ljudi, vojnici i policajci ulazili su u kuće, tukli, maltretirali, ponižavali i zastrašivali mještane, oduzimali im novac, nakit i sve iole vrednije stvari, navodi se u izveštaju FHP-a. Više lica su teško povrjeđena, a nekoliko ubijena u kućama, naočigled ukućana i komšija.
Desetak dana kasnije dogodio se još jedan smrtonosni napad. Oko 05.00 časova 30. aprila 1999. godine, teško naoružane srpske snage opkolile su i nasumično granatirale desetine sela u opštinama Glogovac i Srbica. Albanski stanovnici ovih sela u panici su napustili svoje domove, tražeći utočište u obližnjim šumama i planinama.
Žene, djeca, starci i drugi, koji nisu mogli napustiti selo Staro Čikatovo, okupili su se u lokalnoj osnovnoj školi ili su se sakrili u podrumima seoskih kuća. Srpske snage su ih istjerale iz sela i nastavile da tragaju za onima koji su pobjegli u šume i planine. Mnogi, nakon što su otkriveni, su ubijeni ili teško ranjeni, bilo tamo gdje su ih otkrili ili na mjestima gdje su transportovani.
Ubistva u ovim oblastima bila su dio sudskog procesa pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) protiv zvaničnika bivše jugoslovenske vlade Nikole Šainovića i još četvorice političkih i vojnih lidera – Dragoljuba Ojdanića, Nebojše Pavkovića, Vladimira Lazarevića i Sretena Lukiću, koje je Haški tribunal proglasio krivima.
FHP je 2014. godine podnio krivičnu prijavu protiv Dikovića, zbog odgovornosti za ratne zločine. Srpsko tužilaštvo nije podiglo optužnicu protiv njega.