Carevo Polje je primarna masovna grobnica u Jajcu, gradu u središnjoj Bosni i Hercegovini. Masovna grobnica je otkrivena na lokalnom groblju i sastojala se od dvije jame na maloj udaljenosti jedna od druge. U grobnicama su se nalazili posmrtni ostaci ratnih žrtava, bosanskih Srba, iz općine Donji Vakuf. Iz jama su 1998. godine ekshumirani posmrtni ostaci 81 osobe, uključujući dvoje djece od sedam i devet godina. Dvadeset i jednu godinu kasnije, 2019. godine, iz druge skrivene grobnice u Carevom Polju ekshumirani su posmrtni ostaci najmanje dvije osobe za koje se vjeruje da su Srbi ubijeni u ratu 1992-95. godine.

Mjesto masovne grobnice ostaje neoznačeno. Porodice stradalih i udruženja žrtava rata pokušavali su da  obilježe ovo mjesto spomen-pločom, ali općina Jajce još nije dala saglasnost za to.

U septembru 1995. godine, snage bosanskih Hrvata napale su konvoj srpskih izbjeglica iz Donjeg Vakufa koji su pokušavali pobjeći ka Banja Luci koju su držali Srbi, cestom udaljenom oko 100 kilometara. Autobus kojim su putovali napadnut je dok je prolazio kroz napušteno selo Bravnice, u blizini Jajca, pri čemu je ubijen 81 civil. Poginulo je i devet pripadnika Vojske Republike Srpske, saopštila je policija, a više ljudi je ranjeno. Civili koji su zarobljeni u zasjedi odvedeni su u zatočeničke objekte.

U presudi Haškog tribunala kojom su generali Hrvatske vojske Ante Gotovina i Mladen Markač oslobođeni, navodi se da su od 8. do 15. septembra 1995. godine Hrvatska vojska i jedinice Hrvatskog vijeće obrane (HVO), u suradnji s Armijom BiH, izvele operaciju Maestral s ciljem preuzimanja kontrole nad području u blizini Drvara, Šipova, Jajca, Bosanskog Petrovca, Bosanske Krupe i Ključa.

U presudi se navodi da je jedna od jedinica koja je učestvovala u operaciji Maestral bila 4. gardijska brigada Hrvatske vojske, kojom je komandovao general Damir Krstičević, koji je kasnije postao hrvatski ministar obrane i bio potpredsjednik Vlade od 2016. do 2020. godine. Krstičević je negirao da je brigada učestvovala u zasjedu u Bravnicama, tvrdeći da se ona u vrijeme napada nalazila u njenom sjedištu u Splitu.

Nadežda Janković, koja je preživjela zasjedu u Bravnicama, kazala je da je u napadu učestvovala 4. gardijska brigada. „Pripadnici te vojske su bili u kanalu, odmah tu gdje su napadom i zaustavili autobus, dok su pripadnici HVO-a dolazili sa druge strane, preko mosta. Oni su osudili ovaj napad i pružili nam pomoć”, kazala je Janković za BIRN.

Ona kaže da je nakon napada vidjela vojnike u maskirnim uniformama: „Prolazili su tu kraj nas i smijali se, govorili da su nas dobro iskasapili. Bilo je i vojnika koji su prilazili i previjali nam rane. Ti vojnici su imali oznake HVO-a i šahovnicu na rukavu”.

Niko još nije optužen za ubistva u Bravnicama. Tužilaštvo BiH provodi istragu.

Ova primarna masovna grobnica nalazi se na farmi u vlasništvu fabrike mesa Bimeks u Brčkom. Ekshumirana je u oktobru 1996. godine, kada su pronađeni posmrtni ostaci 78 žrtava rata. Masovna grobnica se nalazi na periferiji grada, pored glavnog puta, preko puta srpskog pravoslavnog groblja. Lokacija je neoznačena.

Od aprila 1992. godine, snage bosanskih Srba borile su se da preuzmu kontrolu nad Brčkom, koje se nalazi blizu granice sa Hrvatskom. Uz pomoć lokalnih srpskih vlasti, snage bosanskih Srba protjerale su mještane hrvatske i bošnjačke nacionalnosti iz njihovih domova i držale ih u zatočeničkim centrima gdje su brojni ubijeni, mučeni, premlaćivani ili na drugi način maltretirani.

Zarobljenici su nezakonito zatvarani i zlostavljani u zgradi policije u Brčkom, lokalnoj bolnici, logoru Luka, nekadašnjoj sportskoj dvorani Partizan i kasarni Jugoslovenske narodne armije. Zločine su počinili pripadnici vojnih, policijskih i paravojnih snaga. Strani novinari snimili su neka od pogubljenja, što je izazvalo osudu širom svjeta. Nakon toga je počela operacija prikrivanja, kako bi se sakrila tijela žrtava.

Svjedoci su izjavili da su tijela ubijenih kamionima lokalne tvornice mesa Bimeks transportovana iz pritvorskih centara u masovne grobnice. U blizini fabrike, prema riječima nekoliko svjedoka, postojala je primarna masovna grobnica u kojom su ukopavana tijela tokom prvih godina rata. Kasnije, kada su se tijela nakupila, iskopana su i ponovo ukopana u sekundarnu masovnu grobnicu Gorice. Svjedoci su kazali i da su brojna tijela bačena u rijeku Savu. Cvjetko Ignić, policijski forenzičar, svjedočio je na suđenju ratnim šefovima policije bosanskih Srba Stojanu Župljaninu i Mići Stanišiću, te kazao da je od maja do jula 1992. godine identifikovao više od 200 tijela, koji su bili zakopani u masovnu grobnicu u blizini Farme Bimeks na periferiji Brčkog. Ignić je rekao da je utvrđen identitet 103 od ukupno 216 žrtava, među kojima je bilo i devet žena. Prema Igniću, “veliki procenat“ su bili civili, a samo nekoliko tijela je bilo u maskirnim uniformama.

Dvojica pripadnika snaga bosanskih Srba, Goran Jelisić i Ranko Češić, pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), priznali su krivicu za zločine u Brčkom.

Jelisić, koji je sebe opisao kao ‘srpskog Adolfa’, bio je stražar u logoru Luka. Osuđen je na 40 godina zatvora, a u presudi Haškog suda priroda njegovog ponašanje opisuje se “gnusna, zvjerska i sadistička”. Češić, koji je bio policajac, osuđen je na 18 godina zatvora zbog ubistva i silovanja.

Od strane Suda Bosne i Hercegovine 2022. godine je Đorđe Ristanić, nekadašnji predsjednik Ratnog predsjedništva u Brčkom, oslobođen optužbi da je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je za cilj imao progon Bošnjaka i Hrvata.

Apelacioni sud Brčko distrikta osudio je Peru Rikanovića na pet i po godina zatvora zbog ratnog zločina nad ratnim zarobljenicima i civilima. Rikanović je učestvovao u ubistvima civila u logoru Luka koji su potom zakopani u grobnicu kraj farme Bimeks.

Zaklopača je malo selo u opštini Milići u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini, u blizini grada Vlasenica. Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine otkrio je dvije grobnice u ovom selu koje su se nalazile u neposrednoj blizini jedna druge. Prva ekshumacija obavljena je 1998. godine, kada su pronađeni posmrtni ostaci osam osoba. Također je zaključeno da je bilo promjena na lokaciji i da su tijela prebačena na drugo mjesto.

Drugom ekshumacijom 2004. godine, 500 metara od prve, otkrivena je druga grobnica. U njoj su se nalazili posmrtni ostaci 54 ratne žrtve, uključujući 11 djece uzrasta od četiri do 12 godina. Najmlađa žrtva bila je četverogodišnja Naida Hodžić, a najstarija 62-godišnja Fatima Berbić.

Masovne grobnice nisu označene, a nalaze se između krečane zvane Zlatanova Krečana i reke Studeni Jadar.

Vojni i policijski pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) su 16. maja 1992. godine ubili 56 bošnjačkih civila, uključujući žene, djecu i starce. Dvanaest ljudi koji su preživjeli masakr i pobjegli u Vlasenicu pronađeni su i ubijeni u narednim danima. Nakon masakra, s bagerom rudarskog preduzeća “Boksit” iskopane su jame u selu Zaklopača u koje su tijela žrtava bačena.

Amor Mašović, predsjednik Federalne komisije za nestale osobe, rekao je da je među žrtvama u grobnici 29 osoba iz porodice Hodžić.

U martu 2022. godine, Sud Bosne i Hercegovine izrekao je prvostepenu presudu kojom su dvojica bivših policijskih i trojca bivših vojnih pripadnika VRS-a oslobođeni optužbi za učešće u ubistva bošnjačkih civila u Zaklopači. Sud je zaključio da nije van razumne sumnje dokazano da su Radomir Pantić, Nenad Vukotić, Branko Jolović, Milomir Milošević i Nikola Lošić počinili ubistva 1992. godine.

Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, između 1992. i 1995. godine na području općina Vlasenica i Milići nestalo je 955 Bošnjaka.

Najveća masovna grobnica pronađena na području Vlasenice je masovna grobnica Ogradice, iz koje su 2003. godine ekshumirani posmrtni ostaci 232 žrtve. Masovna grobnica Zaklopača je najveća pronađena na području općine Milići, a iz masovne grobnice Sušica ekshumirano je 37 žrtava.

Masovna grobnica Hodžićki put 4 jedna je od sedam masovnih grobnica pronađenih uz put između sela Hodžići i grada Zvornika u istočnoj Bosni i Hercegovini.

Otkrivena je 1998. od Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), čiji su istražitelji utvrdili da se radi o sekundarnoj masovnoj grobnici u kojoj se nalaze žrtve genocida u Srebrenici počinjenog 1995. godine. Do sada je identifikovana 71 osoba čiji su posmrtni ostaci pronađeni na tom mjestu.

Grobnica je neoznačena i nalazi se na livadi između kuća i farme u selu Hodžići.

Najmanje 45 ljudi čiji su ostaci pronađeni u grobu umrlo je od prostrelnih rana, a 34 je imalo poveze na očima. Analiza MKSJ-a pokazala je da su Hodžići 4 sekundarna masovna grobnica i da se tamo pronađena tijela mogu povezati s primarnom masovnom grobnicom Lažete 2.

Bošnjaci koji su zarobljeni nakon pada Srebrenice prebačeni su 14. jula 1995. u školu “Grbavci” u selu Orahovac, a zatim ubijeni i sahranjeni na poljima poznatim kao Lažete. Forenzička analiza uzoraka tla i polena, dokazi i zračni snimci nastanka i uznemiravanja dalje su otkrili da su tijela iz grobnica Lažete 1 i Lažete 2 kasnije uklonjena i ponovo sahranjena u sekundarnim grobnicama duž puta Hodžići.

Do sada su MKSJ i domaći sudovi na Balkanu osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni, za zločine u Srebrenici.

Masovna grobnica Hodžićki put 3 jedna je od sedam koje su pronađene uz put u blizini sela Hodžići u istočnoj Bosni i Hercegovini. Grobnicu su otkrile NATO-ove Stabilizacijske snage (SFOR) u maju 1998. godine dok je njihovo osoblje radilo popravke pored puta.

Ekshumaciju grobnog mjesta izvršio je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), a kao rezultat toga identifikovano je 40 osoba, koje su sve ubijene tokom pada grada Srebrenice u julu 1995. godine.

Masovna grobnica Hodžićki put 3 nije obilježena i nalazi se na desnoj strani manjeg puta koji povezuje selo Hodžići s gradom Zvornikom.

Forenzički tim MKSJ-a pronašao je 16 poveza na tijelima u grobnici. Najmanje 20 ljudi koji su tamo sahranjeni umrlo je od rana iz vatrenog oružja. Na tom mjestu su pronađena samo muška tijela.

Analiza MKSJ-a također je pokazala da je Hodžićki put 3 sekundarna masovna grobnica i da se tamo pronađena tijela mogu povezati s primarnom masovnom grobnicom Lažete 2.

Bošnjaci koji su zarobljeni nakon pada Srebrenice prebačeni su 14. jula 1995. u školu “Grbavci” u selu Orahovac, a zatim ubijeni i sahranjeni na poljima poznatim kao Lažete. Forenzička analiza uzoraka tla i polena, dokazi i zračni snimci nastanka i uznemiravanja dalje su otkrili da su tijela iz grobnica Lažete 1 i Lažete 2 kasnije uklonjena i ponovo sahranjena u sekundarnim grobnicama duž puta Hodžići.

Do sada su MKSJ i domaći sudovi na Balkanu osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni, za zločine u Srebrenici.

Hodžićki put 1 je sekundarna masovna grobnica, smještena u blizini sela Snagovo, nekih 17 kilometara sjeverozapadno od bosanskog grada Zvornika. Grobnicu su prvobitno pronašle trupe NATO-ovih Stabilizacijskih snaga u Bosni i Hercegovini (SFOR), 1998. godine, dok su preusmjeravali put oko klizišta. Sveukupno, na tom području je poznato sedam masovnih grobnica i sve su sekundarne. Groblje je dobilo ime Hodžićki put 1 jer je također u blizini sela Hodžići.

Grobnica ostaje neoznačena i leži pored puta koji vodi prema Hodžićima.

Iako su je SFOR i istražitelji Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u početku otkrili, ekshumaciju grobnice je 2006. godine izvršila Federalna komisija za nestale osobe. Grobnica je poznata i kao Snagovo 4.

Ekshumacija u novembru 2006. rezultirala je identifikacijom posmrtnih ostataka 90 osoba. Smatra se da su sve žrtve Bošnjaci koje su snage Vojske Republike Srpske (VRS) ubile nakon pada Srebrenice u julu 1995.

DNK analiza koju je provela Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) pokazala je veze između ovog sekundarnog grobnog mjesta i primarnog grobnog mjesta Lažete 2. Prema forenzičkom izvještaju MKSJ-a o ekshumacijama Srebrenice, to znači da su posmrtni ostaci jedne osobe pronađeni u najmanje dvije različite grobnice. Izvještaj kaže da su ljudski ostaci iskopani u primarnoj masovnoj grobnici Lažete 2, a zatim prebačeni na put oko Hodžića, udaljen nekih deset kilometara.

Zarobljeni Bošnjaci prebačeni su 14. jula 1995. u školu “Grbavci” u selu Orahovac, a zatim ubijeni i sahranjeni na poljima poznatim kao Lažete. Forenzička analiza uzoraka tla i polena, dokazi i zračni snimci nastanka i uznemiravanja dalje su otkrili da su tijela iz grobnica Lažete 1 i Lažete 2 kasnije uklonjena i ponovo sahranjena u sekundarnim grobnicama duž puta Hodžići.

Do sada su MKSJ i domaći sudovi na Balkanu osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni, za zločine u Srebrenici.

Masovna grobnica Čančarski put 13 nalazi se u selu Kamenica u istočnoj Bosni i Hercegovini, u blizini grada Zvornika.

Selo Kamenica je postalo poznato kao Dolina smrti, jer su na ovoj ruti Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Federalna komisija za nestale osobe pronašli 13 masovnih grobnica.

Ovo grobno mjesto nalazi se pored seoskih kuća i obilježeno je spomen-pločom.

Ekshumacijom Federalne komisije za nestale osobe u oktobru 2002. godine otkriveni su posmrtni ostaci 61 osobe ubijene nakon što je u julu 1995. grad Srebrenica pao pod vojsku bosanskih Srba.

Tijela su ponovo sahranjena u masovnu grobnicu Čančarski put 13 u jesen 1995. godine, nakon što su iskopana u pokušaju prikrivanja ubistava. U početku su ubijeni bili sahranjeni u blizini mjesta pogubljenja u Srebrenici, Pilici, Kozluku, Bratuncu i Zvorniku u danima nakon 15. jula 1995. godine. Dva mjeseca kasnije, snagama Vojske Republike Srpske (VRS) naređeno je da tijela uklone i zakopaju ih u udaljenije i teže dostupne krajeve.

Do sada su MKSJ i domaći sudovi na Balkanu osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni, zbog zločina u Srebrenici i operacija zataškavanja.

Masovna grobnica Čančarski put 8 nalazi se u dolini u selu Kamenica, desetak kilometara sjeverno od grada Zvornika u istočnoj Bosni i Hercegovini. To je jedna od 13 sekundarnih masovnih grobnica pronađenih uz seoski put, a sve su povezane s ubistvima Bošnjaka nakon pada Srebrenice 1995. godine.

Grobnica je neoznačena, pored seoskog puta i malog potoka.

Čančarski put 8 prvobitno su 1998. otkrili istražitelji i antropolozi Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), ali grobnicu je Federalna komisija za nestale osobe ekshumirala tek deset godina kasnije.

Ekshumacija je izvršena u oktobru i novembru 2008. godine, a identifikovani su posmrtni ostaci 51 osobe.

DNK analizom ostataka otkriveno je da su neki dijelovi tijela pripadali Esadu Bektiću, čiji su djelimični ostaci također pronađeni u masovnoj grobnici u Branjevu. Smatra se da su u julu 1995. godine mnoge žrtve Srebrenice u početku ubijene u Branjevu, tamo pokopane, a zatim ponovo iskopane na jesen i ponovo pokopane duž puta Čančari.

Nakon pada Srebrenice, snage Vojske Republike Srpske (VRS) su zarobljene Bošnjake dovezle autobusima na Vojnu farmu Branjevo, na pogubljenje. Preživjeli su opisali kako su ih u grupama vodili do livade prepune leševa i govorili im da okrenu leđa. Dana 16. jula 1995. godine, vojnicima sa Vojne farme Branjevo naređeno je da idu pet kilometara istočno do Kulturnog centra Pilica, da ubiju oko 500 Bošnjaka koji su tamo bili zatočeni. Pucnjave i eksplozije mogle su se čuti i tog popodneva u samoj Pilici, iz pravca Kulturnog centra. Niko nije preživio pogubljenje. U unutrašnjosti Kulturnog centra Pilica opisano je da su leševi, “naslagani jedni na druge, samo ležali rasuti posvuda”. Tijela – od kojih su dva bila ženska – potom su sahranjena na Vojnoj farmi Branjevo. Sve žrtve bile su odjevene u civilnu odjeću.

Do sada su MKSJ i domaći sudovi na Balkanu osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni, za zločine u Srebrenici.

Ova masovna grobnica u Novoj Kasabi poznata je pod nazivom Nova Kasaba 99, što se odnosi na 1999. godinu, kada su grobnicu otkrili istražitelji Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).

Grobnicu su ekshumirali isti ljudi koji su iskopavali i drugu grobnicu u blizini koja je pronađena 1996. godine i poznata je kao Nova Kasaba 96.

Nova Kasaba 99 je primarna masovna grobnica. Ukupno su identifikovana 53 tijela koja su tamo pronađena, a sva su povezana sa ubistvima Bošnjaka iz Srebrenice u julu 1995. godine.

Grobnica nije obilježena i leži pored puta u selu Nova Kasaba.

Masovna grobnica je u četiri dijela, ali istražitelji su procijenili da je riječ o jednoj grobnici jer su jame tako blizu jedna drugoj.

Ni u jednom odjeljku nisu se nalazili povezi za oči ili ligature. Gotovo 80 posto pronađenih umrlo je od više rana iz vatrenog oružja. Starost žrtava kreće se od 13 do 85 godina.

Lokacije masovnih grobnica na tom području privukle su svjetsku pažnju kada je američka veleposlanica Madeleine Albright na zasjedanju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija (UN) pokazala osam fotografija. Ove američke satelitske i zračne fotografije snimljene oko 13. do 14. jula 1995. prikazuju ljude nagurane na fudbalskom igralištu na području Nove Kasabe. Nekoliko dana kasnije, fotografija aviona UN-a zabilježila je prazan stadion, s četiri traga svježe iskopane zemlje i tragovima kamiona na obližnjem polju.

“Razlozi [koji Sjedinjene Američke Države sumnjaju da postoje masovne grobnice] su peterostruki. Prvo, tu je nova poremećena zemlja na kojoj se znalo da su izbjeglice. Tragovi teške mašinerije su se vidjeli i ranije. Ne postoje očiti industrijski ili poljoprivredni razlozi za tragove i poremećenu zemlju. Postoji više svjedočenja o ovom događaju od strane izbjeglica. Također, na tom mjestu nema vegetacije”, rekao je John Shattuck, pomoćnik američkog državnog tajnika za demokratiju, ljudska prava i rad. Godinu dana kasnije, 1996., pronađena je takozvana grobnica Nova Kasaba 96.

U Novoj Kasabi pronađena su tijela uglavnom muškaraca Bošnjaka iz Srebrenice koji su ubijeni na fudbalskom igralištu i u obližnjoj školi u julu 1995. godine.

Do sada su MKSJ i domaći sudovi na Balkanu osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni, zbog zločina u Srebrenici.

Grobnica Čančarski put 1 jedna je od 13 grobnica koje su pronađene duž puta između grada Zvornika i sela Kamenica u istočnoj Bosni i Hercegovini.

Groblje je prvobitno otkrio 1998. godine Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i njihov glavni arheolog, profesor Richard Wright. Međutim, posmrtne ostatke ekshumirala je tek desetak godina kasnije Federalna komisija za nestale osobe. U julu 2009. ekshumirana su tijela 53 osobe. Federalna komisija za nestale osobe također je preimenovala grobnicu u Kamenica 14.

Masovna grobnica je neoznačena, s desne strane puta, između livade i rijeke.

Većina žrtava ubijena je nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine. Grobnica na putu Čančari 1, kao i sva druga nalazišta oko sela Kamenica, sekundarna je masovna grobnica.

Istraga MKSJ-a utvrdila je da su ljudi čiji su posmrtni ostaci pronađeni na lokaciji Čančari 1 ubijeni u julu 1995. godine u obližnjem gradu Kozluku, gdje su tijela sakrivena u blizini obližnje gradske deponije i kasnije ponovo prebačena u Kamenicu.

Nakon pogubljenja, tijela žrtava ubijenih u Kozluku prekrivena su zemljom i smećem. Pronađene žrtve su nosile civilnu odjeću. Hiljade razbijenih zelenih staklenih boca bačene su prije nego što se dogodila egzekucija, kao i etikete iz obližnje fabrike vode i bezalkoholnih pića “Vitinka”, a to je bio jedan od faktora koji su pomogli da se primarna masovna grobnica u Kozluku poveže sa sekundarnim masovnim grobnicama na putu Čančari 1, Čančari 2, Čančari 3, Čančari 7 i Čančari 13, kao i korištenje DNK analize, analiza tla i veliki broj tijela koja su imala ligature i poveze za oči.

Do sada su MKSJ i domaći sudovi na Balkanu osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni, zbog zločina u Srebrenici.