Grobnice poznate pod nazivom Čančarski put u bosanskom selu Kamenica otkrio je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) 1998. godine.

Čančarski put 4 ekshumirao je bosanskohercegovački Institut za nestale osobe (INO) od augusta do septembra 2008. godine, kada su pronađeni posmrtni ostaci 362 osobe, uglavnom žrtve genocida iz Srebrenice.

Ova grobnica leži desno od rijeke Kamenice, pored puta, i označena je crnom spomen-pločom na kojoj je ispisan naziv masovne grobnice i stih iz Kur’ana: „I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: ‘Mrtvi su!’ Ne, oni su živi, ali vi to ne znate, ​i u obilju su kod Gospodara svoga; radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao.”

Kada je otkrivena, grobnica je bila dugačka 15 metara, široka tri i duboka od 1,6 do 2,5 metara, smještena na blagoj padini u travnatom području.

Prema Međunarodnoj komisiji za nestale osobe (ICMP), pronađeni posmrtni ostaci su uglavnom pripadali muškarcima, a grobnica je sadržavala i mlađe i starije žrtve. Pronađene su i tabakere, digitalni satovi, čahure i meci.

Čančarski put 4 je sekundarna masovna grobnica – žrtve su prebačene iz primarnih masovnih grobnica u Kozluku i Branjevu od strane snaga bosanskih Srba u jesen 1995. godine, u pokušaju prikrivanja masakra nad Bošnjacima iz Srebrenice.

Istražitelji MKSJ-a utvrdili su da je najmanje jedna osoba čiji su posmrtni ostaci pronađeni na lokalitetu Čančarski put 4 ubijena u Domu kulture Pilica u julu 1995. godine. U ovom objektu bilo je pritvoreno najmanje 500 ljudi, koji su pogubljeni u glavnoj sali. Nije bilo preživjelih.

Njihova tijela su nakon toga prebačena na obližnju farmu Branjevo, a nekoliko mjeseci nakon toga na druge lokacije širom BiH, među kojima i Čančarski put. Dom kulture u Pilici danas je napušten i u njemu su još uvijek vidljivi tragovi masakra, uključujući i rupe od metaka.

MKSJ i lokalni sudovi na Balkanu do sada su za zločine u vezi sa Srebrenicom osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni.

Postoji najmanje 13 poznatih sekundarnih masovnih grobnica na području koje je označeno kao Čančarski put u opštini Zvornik, blizu granice sa Srbijom. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) vršio je iskopavanja na lokacijama grobnica označenim kao Čančarski put 1, pa sve do Čančarski put 12 1998. godine, i u svakoj su pronađeni brojni posmrtni ostaci. Posljednju masovnu grobnicu, označenu kao Čančarski put 13, locirao je Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH). Među lokalnim stanovništvom ovo područje je poznato kao „Dolina grobova”.

Ekshumacijom grobnice Čančarski put 2, koju su u augustu 2002. godine sproveli INO BiH i Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP), pronađena su 224 posmrtna ostatka, uglavnom žrtava genocida u Srebrenici.

Grobnica se nalazi na samom početku puta koji od Zvornika vodi ka selu Kamenica, tik do malog mosta preko rijeke Kamenice. U blizini se također nalazi nekoliko kuća – većinom Bošnjaka poslijeratnih povratnika.

Većinu masovnih grobnica uz Čančarski put otkrili su mještani uglavnom tokom poljoprivrednih radova, tačnije otkrivali su kosti prilikom obrađivanja svojih njiva i dvorišta.

Lokalitet Čančarski put 2 je, kao i ostale grobnice Čančarski put, sekundarna masovna grobnica. Žrtve rata ovdje su ponovo sahranjene u jesen 1995. godine, u pokušaju da se prikriju ubistva bošnjačkih muškaraca i dječaka u genocidu u Srebrenici. Tijela žrtava genocida u danima nakon 15. jula 1995. prvobitno su zakopana u blizini mjesta pogubljenja u Srebrenici, Pilici, Kozluku, Bratuncu i Zvorniku. Dva mjeseca kasnije, snagama bosanskih Srba naređeno je da tijela prebace na udaljene lokacije koje je teško pronaći.

MKSJ i lokalni sudovi na Balkanu do sada su za zločine u vezi sa Srebrenicom osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni.

Čančarski put 6 jedna je od 13 masovnih grobnica pronađenih uz dio puta dužine šest kilometara pored rijeke Kamenice, u opštini Zvornik na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine. Kao i ostale masovne grobnice pronađene na tom području, i Čančarski put 6 je sekundarna masovna grobnica.

Ekshumacija Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP), Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH) i Tužilaštva Tuzle koja je trajala od oktobra do decembra 2008. godine, otkrila je da se u grobnici nalaze posmrtni ostaci 881 osobe, od kojih su većina žrtve ubistava počinjenih nakon pada Srebrenice 1995.

Dužina ove grobnice iznosila je 17 metara, širina joj je bila oko 36 metara, a dubina 1,5 metara i nalazila se na padini rijeke Kamenice, u blizini napuštene kuće.

Većina žrtava bili su muškarci, a pored tijela pronađeni su brojni predmeti, poput satova, tabakera, upaljača i češljeva.

Posmrtni ostaci žrtava prebačeni su na ovu lokaciju u jesen 1995. godine, tokom operacije prikrivanja tijela ubijenih u Kozluku i Branjevu.

Nakon pada Srebrenice, zarobljeni Bošnjaci su autobusima dovezeni na Vojnu farmu Branjevo na pogubljenje. Preživjeli su opisali kako su ih u grupama vodili do livade prekrivene leševima i govorili im da okrenu leđa.

Vojnicima na Vojnoj farmi Branjevo je 16. jula 1995. godine dato naređenje da odu do Doma kulture Pilica, koji se nalazio oko pet kilometara istočno od farme, i da ubiju oko 500 Bošnjaka koji su tamo bili zatočeni. Prema opisu unutrašnjosti Doma kulture Pilica, leševi su bili „nagomilani jedni na druge, jednostavno ležali su razbacani posvuda”, a tijela – od kojih su dva pripadala ženama – bila su obučena u civilnu odjeću. Tijela su potom pokopana na Vojnoj farmi Branjevo, a zatim prebačena u sekundarne masovne grobnice, među kojima su i one na Čančarskom putu.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i lokalni sudovi na Balkanu do sada su za zločine u vezi sa Srebrenicom osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni.

Masovna grobnica Čančarski put 3 jedna je u nizu masovnih grobnica koje su pronađene duž puta u selu Kamenica, na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, blizu granice sa Srbijom.

Ova sekundarna masovna grobnica bila je prva od 13 masovnih grobnica pronađenih u blizini rijeke Kamenice. Ekshumirana je od Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u maju i junu 1998. godine. Pronađeni su posmrtni ostaci 155 osoba, od kojih su većina žrtve genocida u Srebrenici.

Masovna grobnica leži na desnoj strani seoskog puta, neoznačena, između nekoliko kuća i poljoprivrednog zemljišta, na oko 15 minuta vožnje od Zvornika.

Vjeruje se da su žrtve pronađene u ovoj grobnici ubijene u Kozluku, oko 30 kilometara od Kamenice.

Žrtve, uglavnom muškarci, koje su snage bosanskih Srba zarobile tokom operacije zauzimanja Srebrenice pod nazivom “Krivaja”, dovedene su u Kozluk, strijeljane i pokopane u obližnjoj grobnici, u blizini fabrike za flaširanje vode i bezalkoholnih pića Vitinka. Preko tijela bacani su zemlja i staklo. Tijela su u jesen 1995. godine iskopana i ponovo zakopana duž Čančarskog puta, u pokušaju zataškavanja zločina.

Kada su istražitelji pronašli masovnu grobnicu Čančarski put 3, pronašli su i komade slomljenog stakla od boca zelene boje, etikete fabrike Vitinka i zemlju teksture slične onoj pronađenoj u Kozluku.

Ubistva u Kozluku i operacije zataškavanja zločina bila su dio brojnih predmeta u vezi sa Srebrenicom pred lokalnim i međunarodnim sudovima, koji su političke lidere bosanskih Srba i pripadnike njihove vojske i policije proglasili odgovornim za zločine počinjene nakon pada Srebrenice.

MKSJ i lokalni sudovi na Balkanu do sada su za zločine u vezi sa Srebrenicom osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni.

Liplje 1 je sekundarna masovna grobnica koja se nalazi u selu Liplje, osam kilometara jugozapadno od Zvornika. Lokaciju je u junu i julu 2001. godine ekshumirala Federalna komisija za nestale osobe. Pronađeno je 288 posmrtnih ostataka, dok je 148 osoba identifikovano.

DNK analiza je pokazala veze između ove sekundarne grobnice i primarne grobnice na brani Petkovci čiji je teren bio promijenjen. Prema forenzičkom izvještaju Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) o ekshumacijama u vezi sa Srebrenicom, to znači da su posmrtni ostaci jedne osobe pronađeni u najmanje dvije različite grobnice. Istraga je također pokazala DNK veze između lokaliteta Liplje 1 i još četiri grobnice na tom području. To ukazuje da su posmrtni ostaci iskopani iz primarne masovne grobnice na brani Petkovci prebačeni na lokalitet Liplje, udaljen oko 20 kilometara.

Mjesto se nalazi pored škole koja je 1992. godine korištena kao logor za lokalne Bošnjake. Na putu koji vodi do škole nalaze se dvije spomen-ploče, jedna u znak sjećanja na Bošnjake zatočene u logoru, a druga za ubijene u selima Snagovo, Liplje, Jošanica, Samari, Sultanovići i Novo Selo u periodu od 1992. do 1995. godine. Sama grobnica ostaje neoznačena.

Dana 14. jula 1995. godine, vojska i policija bosanskih Srba transportovale su približno 1.000 muškaraca Bošnjaka iz Srebrenice, iz mjesta zatočenja koja su se nalazila u Bratuncu i oko njega. Muškarci su prevezeni u školu u Petkovcima, deset kilometara od Zvornika. Toga dana, kao i u ranim jutarnjim satima 15. jula 1995. godine, vojska i policija bosanskih Srba napale su i strijeljale muškarce koji su bili zatočeni u školi.

Otprilike 14. jula i u ranim jutarnjim satima 15. jula 1995. godine, pripadnici Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), uključujući i vozače i kamione Šestog pješadijskog bataljona, transportovali su preživjele Bošnjake iz škole u Petkovcima na područje ispod brane Petkovci, gdje su ih vojnici i policajci strijeljali automatskim oružjem. U jutarnjim satima 15. jula, pripadnici inženjerijske čete Zvorničke brigade, zajedno s drugim pojedincima i jedinicama, pokopavali su žrtve bagerima i drugom teškom opremom, dok su se pogubljenja nastavljala.

Čovjek koji se sakrio ispod mrtvih tijela kako bi izbjegao pogubljenje na brani, na suđenju bivšem generalu VRS-a Ratku Mladiću pred MKSJ-om rekao je da je, kada je doveden u Petkovce, polje ispod brane “već bilo prekriveno tijelima”. Preživjeli, koji je svjedočio kao zaštićeni svjedok RM-253, ispričao je da je pao na zemlju čim su vojnici otvorili vatru na njegovu grupu i sakrio glavu ispod nogu nekih zatvorenika koji su već bili mrtvi, u nadi da će preživjeti.

Dok su se RM-253 i još jedan preživjeli skrivali, vidjeli su kako “utovarivač kupi tijela i baca ih na traktor, koji ih je odvozio dalje od mjesta ubistava”.

MKSJ i lokalni sudovi na Balkanu do sada su za zločine u vezi sa Srebrenicom osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni.

Hodžićki put 7 je sekundarna masovna grobnica (poznata i kao Snagovo 2), u blizini sela Snagovo, 17 kilometara sjeverozapadno od Zvornika. Na ovoj lokaciji ekshumirano je 230 posmrtnih ostataka, od kojih je 110 identifikovano. Na području zvanom Hodžićki put poznato je sedam masovnih grobnica, sve sekundarnog karaktera.

Lokalitet Hodžićki put 7, koji je Federalna komisija za nestale osobe nazvala Snagovo 2, ekshumiran je u oktobru i novembru 2005. godine. Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) nadzirala je postupak, a DNK analiza pokazala je veze između ove sekundarne grobnice i primarne grobnice Lažete 2 (poznate i kao Orahovac 2), na kojoj su zabilježene promjene terena. Prema forenzičkom izvještaju MKSJ-a o ekshumacijama u vezi sa Srebrenicom, to znači da su posmrtni ostaci jedne osobe pronađeni u najmanje dvije različite grobnice.

Istraga je također pokazala DNK veze između ove lokacije i lokacija Hodžićki put 1 (poznate i kao Snagovo 4) i Hodžićki put 6 (Snagovo 1). To ukazuje da su posmrtni ostaci iskopani iz primarne masovne grobnice Lažete 2 i prebačeni na lokaciju Hodžićki put, udaljenu oko deset kilometara.

Grobnica je neoznačena i nalazi se pored seoskog puta, okružena šumom.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je utvrdio da su 14. jula 1995. zatočeni Bošnjaci iz Srebrenice transportovani u školu u selu Orahovac.U ranim popodnevnim satima tog dana, pripadnici Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS) pod nadzorom Drage Nikolića, načelnika bezbjednosti Zvorničke brigade VRS-a, i Milorada Trbića, zamjenika načelnika službe bezbjednosti Zvorničke brigade VRS-a, uključujući pripadnike 4. bataljona Zvorničke brigade, prebacili su zatočenike na obližnje polje, gdje su ih strijeljali automatskim oružjem.

Sudsko vijeće MKSJ-a je proglasilo Radislava Krstića, zamjenika komandanta i načelnika štaba Drinskog korpusa VRS-a, krivim za genocid nad Bošnjacima iz Srebrenice – to je prva presuda ovog suda kojom su masakri u Srebrenici kvalifikovani kao genocid. Krstić je osuđen na 46 godina zatvora, a kazna mu je naknadno smanjena na 35 godina.

MKSJ je također utvrdio da je Ljubiši Beari, načelniku za bezbjednost Glavnog štaba VRS-a, rečeno da organizuje, koordiniše i omogući zatočenja, transport, pogubljenja po kratkom postupku i ukop bošnjačkih žrtava ubijenih u Orahovcu. Beari su, između ostalih, pomagali Vujadin Popović, načelnik za bezbjednost Drinskog korpusa VRS-a, kao i Nikolić i Trbić.

Utvrđeno je da su Beara, Popović, Nikolić i Trbić nadgledali, omogućavali i nadzirali pogubljenja u Orahovcu, te ih je MKSJ osudio za genocid. Vidoje Blagojević, komandant Bratunačke brigade VRS-a, osuđen je na 15 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja ubistava i progona Bošnjaka na području Srebrenice, kao i pomaganja i podržavanja ubistava Bošnjaka u Bratuncu. Dragan Jokić, načelnik inžinjerije Zvorničke brigade VRS-a, osuđen je na devet godina zatvora zbog ubistava Bošnjaka u Orahovcu, na Vojnoj farmi Branjevo u Pilici i u Kozluku, kao i za stavljanje na raspolaganje sredstava i osoblja za kopanje masovnih grobnica za pogubljene žrtve.

Prema Federalnom institutu za nestale osobe, posmrtni ostaci 818 Bošnjaka iz Srebrenice otkriveni su u sedam sekundarnih grobnica na području Snagova.

Masovna grobnica Glogova 1 ekshumirana je 2000, godinu dana nakon završetka ekshumacije u masovnoj grobnici Glogova 2. Obje se nalaze u opštini Bratunac u istočnoj Bosni i Hercegovini. Nakon što su Sjedinjene Američke Države (SAD) obezbijedile avionske snimke na kojima se vidi promjena terena, istražitelji Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) pronašli su posmrtne ostatke više od 200 ljudi, od kojih je većina ubijena tokom pada Srebrenice u julu 1995. godine.

Najveći broj žrtava bili su muškarci od 12 do 75 godina, dok je najmanje 26 njih bilo mlađe od 24 godine. Jedanaest žrtava imalo je manje od 17 godina.

Kada je grobnica otkrivena, pronađena je prepoznatljiva odjeća i nijedna nije bila vojna. Većina tijela imala je prostrelne rane, a četvrtina ih je imala znakove opekotina.

Masovna grobnica nalazila se na putu od Bratunca ka Konjević-Polju, na otvorenim poljima okruženim s nekoliko kuća. Danas je neoznačena.

Forenzički timovi MKSJ-a su na lokalitetu Glogova 1 pronašli smrvljeni građevinski materijal i polomljene dijelove vrata koji vjerovatno potiču iz skladišta u Kravici, gdje su 13. jula 1995. snage bosanskih Srba pogubile 1.313 muškaraca Bošnjaka. Za ubijanje muškaraca u skladištu korišteno je automatsko oružje, ručne bombe i drugo oružje. Između 14. i 16. jula 1995. godine stigla je teška mehanizacija, kojom su tijela žrtava prebačena u dvije velike masovne grobnice u obližnjim selima Glogova i Ravnice.

Glogova 1 i Glogova 2 su primarne masovne grobnice. Prema Institutu za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH), ove grobnice su u početku sadržavale mnogo više posmrtnih ostataka, ali su tijela tokom operacije prikrivanja zločina od strane snaga bosanskih Srba, u jesen 1995. godine, prebačena i ponovo ukopana na najmanje 16 lokacija, koje su u međuvremenu otkrivene.

Presude međunarodnih i domaćih sudova utvrdile su da je inžinjerijska jedinica Zvorničke brigade Vojske Republike Spske (VRS) učestvovala u zakopavanju tijela u primarne masovne grobnice u julu 1995. godine.

Kasniju operaciju prikrivanja zločina, između augusta i novembra 1995. godine, MKSJ je opisao kao „organizovani i sveobuhvatan napor (…) da se sakriju egzekucije ekshumiranjem tijela iz primarnih masovnih grobnica, i ponovno ukopavanje u sekundarne grobnice”.

Do sada su MKSJ i domaći sudovi zbog zločina u Srebrenici osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni.