Lokalitet Hodžići 6 ekshumirala je 2004. godine Federalna komisija za nestale osobe BiH, koju je nadzirala Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP). Grobnica ostaje neoznačena, na livadi iza seoskih kuća i pored niza borova.

Analiza DNK koju je izvršio ICMP pokazala je veze između ove sekundarne grobnice i primarne grobnice Lažete 2 (poznate i kao Orahovac 2). Prema forenzičkom izvještaju MKSJ-a o ekshumacijama Srebrenice, to znači da su posmrtni ostaci jedne osobe pronađeni u najmanje dvije različite grobnice. Istraga je pokazala da je 12 slučajeva DNK veze bilo između Lažete 2 i Hodžića 6. To ukazuje na to da su ljudski ostaci iskopani u primarnoj masovnoj grobnici Lažete 2 i prebačeni u Hodžiće, udaljene nekih deset kilometara.

Forenzička analiza uzoraka tla/polena, dokazi i zračne slike poremećaja tla, otkrili su dalje da su tijela iz primarnih masovnih grobnica Lažete 1 i Lažete 2 iskopana i ponovo sahranjena u sekundarnim grobnicama u Hodžićima.

Presudama MKSJ-a utvrđeno je da su zarobljeni muškarci Bošnjaci iz Srebrenice prebačeni 14. jula 1995. u školu u selu Orahovac. U ranim poslijepodnevnim satima osoblje Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske pod nadzorom Drage Nikolića, službenika osiguranja Zvorničke brigade VRS, i Milorada Trbića, pomoćnika komandanta za bezbjednost Zvorničke brigade, potom su zarobljenike prevezli na obližnje polje, gdje su vojnici, uključujući pripadnike 4. bataljona Zvorničke brigade, pogubilo automatskim oružjem.

U povezanim presudama, MKSJ je proglasio Radislava Krstića, zamjenika zapovjednika i načelnika štaba Drinskog korpusa VRS, krivim za genocid nad Bošnjacima iz Srebrenice – što je prva presuda kojom se utvrđuje da su masakri u Srebrenici predstavljali genocid. Krstić je osuđen na 46 godina zatvora, iako je kazna naknadno skraćena na 35 godina.

MKSJ je također utvrdio da je Ljubiši Beari, načelniku osiguranja Glavnog štaba VRS, rečeno da organizuje, koordinira i olakšava zatočenje, transport, pogubljenje po prijekom postupku i pokop bošnjačkih žrtava ubijenih u Orahovcu. Beari su, između ostalih, pomagali Vujadin Popović, šef osiguranja Drinskog korpusa VRS, kao i Nikolić i Trbić.

Utvrđeno je da su Beara, Popović, Nikolić i Trbić omogućavali i nadzirali pogubljenja u Orahovcu, a MKSJ ih je osudio za genocid. Vidoje Blagojević, komandant Bratunačke brigade armije bosanskih Srba, osuđen je na 15 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja ubistava i progona Bošnjaka na području Srebrenice, kao i pomaganja i podržavanja ubistava Bošnjaka u Bratuncu. Dragan Jokić, načelnik inžinjerije Zvorničke brigade VRS, osuđen je na devet godina zatvora zbog ubistava Bošnjaka u Orahovcu, na Vojnoj farmi Branjevo u Pilici i u Kozluku, kao i zbog pružanja inženjerskih resursa i osoblja pri kopanju masovne grobnice za pogubljene žrtve.

Prema Federalnom institutu za nestale osobe u Bosni i Hercegovini, posmrtni ostaci 818 Bošnjaka iz Srebrenice otkriveni su u sedam sekundarnih grobnica na putu Hodžići.