Hodžići 5 su sekundarna masovna grobnica koja se nalazi u selu Hodžići, nekih 17 kilometara sjeverozapadno od grada Zvornika. Na tom području je poznato sedam masovnih grobnica, sve sekundarne lokacije. U dvorištu jedne od lokalnih kuća ekshumirano je ukupno 55 ljudskih ostataka.
Lokalitet Hodžići 5 ekshumiran je 1998. godine od Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), zajedno s lokalitetima Hodžići 3 i 4.
DNK analiza koju je provela Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) pokazala je veze između ovog sekundarnog grobnog mjesta i primarnog grobnog mjesta Lažete 1 (poznatog i kao Orahovac 1). Prema forenzičkom izvještaju MKSJ-a o ekshumacijama u vezi sa Srebrenicom, to znači da su posmrtni ostaci jedne osobe pronađeni u najmanje dvije različite grobnice. Istraga MKSJ-a pokazala je da postoji 12 DNK veza između grobnica Lažete 1 i Hodžići puta 5. To ukazuje na to da su ljudski ostaci iskopani u primarnoj masovnoj grobnici Lažete 1 i prebačeni u Hodžići put, udaljen nekih deset kilometara.
Forenzička analiza uzoraka tla/polena, dokazi i zračne snimke nastanka / poremećaja, otkrili su dalje da su tijela iz primarnih masovnih grobnica Lažete 1 i Lažete 2 iskopana i ponovo sahranjena u sekundarnim grobnicama u Hodžićima.
Grobnica Hodžići ostaje neoznačena u privatnom dvorištu jedne od seoskih kuća.
Presudama MKSJ-a utvrđeno je da su zarobljeni muškarci Bošnjaci iz Srebrenice 14. jula 1995. prebačeni u školu u selu Orahovac. U ranim poslijepodnevnim satima pripadnici Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske pod nadzorom Drage Nikolića, službenika osiguranja Zvorničke brigade VRS-a, i Milorada Trbića, pomoćnika komandanta za bezbjednost Zvorničke brigade, potom je zarobljenike prevezlo na obližnje polje, gdje su vojnici, uključujući pripadnike 4. bataljona Zvorničke brigade, pogubilo automatskim oružjem.
U povezanim presudama, MKSJ je Radislava Krstića, zamjenika zapovjednika i načelnika štaba Drinskog korpusa VRS, proglasio krivim za genocid nad Bošnjacima iz Srebrenice – što je prva presuda kojom se utvrđuje da su masakri u Srebrenici predstavljali genocid. Krstić je osuđen na 46 godina zatvora, iako je kazna naknadno skraćena na 35 godina.
MKSJ je također utvrdio da je Ljubiši Beari, načelniku osiguranja Glavnog štaba VRS-a, rečeno da organizuje, koordinira i olakšava zatočenje, transport, pogubljenje po prijekom postupku i pokop bošnjačkih žrtava ubijenih u Orahovcu. Beari su, između ostalih, pomagali zapovjednik Vujadin Popović, šef osiguranja Drinskog korpusa vojske bosanskih Srba, kao i Nikolić i Trbić.
Utvrđeno je da su Beara, Popović, Nikolić i Trbić omogućavali i nadzirali pogubljenja u Orahovcu, a MKSJ ih je osudio za genocid. Vidoje Blagojević, komandant Bratunačke brigade VRS, osuđen je na 15 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja ubistava i progona Bošnjaka na području Srebrenice, kao i pomaganja i podržavanja ubistava Bošnjaka u Bratuncu. Dragan Jokić, načelnik inžinjerije Zvorničke brigade VRS, osuđen je na devet godina zatvora zbog ubistava Bošnjaka u Orahovcu, na Vojnoj farmi Branjevo u Pilici i u Kozluku, kao i zbog pružanja inženjerskih resursa i osoblja pri kopanju masovne grobnice za pogubljene žrtve.
Prema Federalnom institutu za nestale osobe u Bosni i Hercegovini, posmrtni ostaci 818 Bošnjaka iz Srebrenice otkriveni su u sedam sekundarnih grobnica na putu Hodžići.