Avionski snimci pokazali su da je teren u Orahovcu pretrpio promjene između 5. i 27. jula i između 7. i 27. septembra 1995. godine. Na tom području je pronađena još jedna primarna masovna grobnica, koju su istražitelji MKSJ-a nazvali Lažete 2.

Forenzičke istrage pokazale su da je teren ove lokacije izmijenjen i da su vršena iskopavanja tijela, koja su premještena na druga mjesta u pokušaju da se sakriju zločini. Prvobitno je procijenjeno da se u grobnici nalazi ukupno 195 tijela, a da je oko 68 premješteno. Tekstilne trake vezane oko glave ili preko lica, vjerovatno korištene kao povezi za oči, pronađene su kod 89 žrtava. Analizom tla, polena, poveza za oči, ligatura, čahura i aviosnimaka promjena na terenu, naknadno je otkriveno da su iz grobnica Lažete 1 i Lažete 2 uklonjena tijela žrtava, koja su ponovo zakopana deset kilometara dalje, u sekundarnim grobnicama – Put za Hodžiće 3, 4 i 5.

Lokacija Lažete 1 danas je obično polje, neoznačeno, s ruševnom kućom u sredini polja. Glavna cesta je s desne strane, a s lijeve je traka koja vodi do podvožnjaka i druge grobnice, Lažete 2. Tamo gdje se sastaju dva puta, nalazi se česma. Jedan od svjedoka zločina, pripadnik inženjerije Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS) koji je upravljao jednom od mašina, prisjetio se da je vidio mrtva tijela dok je između pauza prilikom kopanja masovne grobnice išao po vodu.

Žrtve sahranjene u Lažete 1 bile su dio veće grupe Bošnjaka koja je preko noći držana u Bratuncu, te je u konvoju od 30 autobusa rano ujutro 14. jula 1995. poslata u školu u Grbavcima kod Orahovca. Kada su stigli, školska fiskulturna sala je već napola bila puna zatvorenika koji su u nju dovođeni od ranog jutra. Iskaz svjedoka pred MKSJ-om sugeriše da je u školi bilo zatvoreno oko 1.000 ljudi, dok preživjeli procjenjuju da ih je bilo oko 2.000. Neki zatvorenici su izvedeni napolje i potom ubijeni. Svjedok je izjavio da je Ratko Mladić stigao na dan kada su vršena pogubljenja izvan škole.

MKSJ je utvrdio da su u kasnim večernjim satima 13. jula i tokom dana 14. jula 1995. godine Drago Nikolić i Milorad Trbić, radeći zajedno s pripadnicima čete Vojne policije Zvorničke brigade i voda Vojne policije Bratunačke brigade, pod nadzorom Vujadina Popovića i Ljubiše Beare i po naredbama njihove komande, uključujući i zamjenika komandanta Zvorničke brigade Dragana Obrenovića, organizovali i omogućili prevoz stotine muškaraca Bošnjaka iz i oko Bratunca do škole u Grbavcima kod Orahovca, znajući da će ti zatvorenici biti pogubljeni.

U ranim popodnevnim satima 14. jula 1995. godine, pripadnici Zvorničke brigade pod nadzorom Nikolića i Trbića transportovali su zatvorenike iz škole u Grbavcima kod Orahovca na lokacije za egzekuciju udaljene manje od jednog kilometra, gdje su ih vojnici, među kojima su bili i pripadnici 4. bataljona Zvorničke brigade, postrojili i strijeljali u leđa. U one koji su preživjeli naknadno je pucano sa po jednim hicem. Za egzekucije su bile korištene dvije livade koje se nalaze jedna do druge – kada je prva postala puna tijela, egzekutori su prešli na drugu. Mašinama su se kopali grobovi dok su još pogubljenja bila u toku, rekli su oni koji su preživjeli. Zaštićeni svjedok MKSJ-a, svjedok „N”, koji je preživio strijeljanje pretvarajući se da je mrtav, rekao je da se Mladić dovezao u crvenom automobilu i gledao neka od pogubljenja.

Nikolić je u nekoliko navrata pratio kamione do i sa mjesta pogubljenja, dok je Trbić lično pogubio nekoliko žrtava. Ubijeno je približno 1.000 muškaraca Bošnjaka. Pripadnici čete Zvorničke brigade su 14. i 15. jula 1995. koristili tešku mehanizaciju kako bi sahranili žrtve u masovne grobnice na mjestu pogubljenja.

Sudsko vijeće MKSJ-a proglasilo je Radislava Krstića, zamjenika komandanta i načelnika štaba Drinskog korpusa VRS-a, krivim za genocid – što je i prva presuda ovog suda kojom je utvrđeno da je nad Bošnjacima iz Srebrenice počinjen genocid. Krstić je osuđen na 46 godina zatvora, a kazna mu je naknadno smanjena na 35 godina.

MKSJ je također utvrdio da je Ljubiši Beari, načelniku za bezbjednost Glavnog štaba VRS-a, rečeno da organizuje, koordiniše i omogući zatočenja, transport, pogubljenja po kratkom postupku i ukop muslimanskih žrtava ubijenih u Orahovcu. Beari su, između ostalih, pomagali Vujadin Popović, Drago Nikolić i Milorad Trbić.

Utvrđeno je da su Beara, Popović, Nikolić i Trbić nadgledali, omogućavali i nadzirali pogubljenja u Orahovcu, te ih je MKSJ osudio za genocid. Vidoje Blagojević, komandant Bratunačke brigade VRS-a, osuđen je na 15 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja ubistava i progona Bošnjaka na području Srebrenice, kao i pomaganja i podržavanja ubistava Bošnjaka u Bratuncu. Dragan Jokić, načelnik Zvorničke brigade VRS-a, osuđen je na devet godina zatvora zbog ubistava Bošnjaka u Orahovcu, na Vojnoj farmi Branjevo u Pilici i u Kozluku, kao i za stavljanje na raspolaganje resursa i osoblja za kopanje masovnih grobnica za pogubljene žrtve.

Bivšem komandantu VRS-a Ratku Mladiću je  2021. godine potvrđena prvostepena presuda na doživotni zatvor zbog genocida nad Bošnjacima iz Srebrenice.