Cerska je primarna grobnica u Cerskoj dolini, na glavnom putu od Konjević-Polja do Nove Kasabe, 27 kilometara sjeverozapadno od Srebrenice. Otkrivena je i ekshumirana u julu 1996. godine od strane Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), tokom prikupljanja dokaza o genocidu u Srebrenici dokumentovanjem povreda, utvrđivanjem vremena i uzroka smrti žrtava i traženjem potkrepljujućih iskaza svjedoka. Proces identifikacije vodila je Federalna komisija za nestale osobe (kasnije Institut za nestale osobe).
U grobnici se nalazilo 149 posmrtnih ostataka žrtava muškaraca koji su, prema procjenama, u vrijeme ubistva imali između 14 i 50 godina. Svjedok ubistava rekao je da su 13. jula 1995. godine viđena tri autobusa puna muških zatvorenika kako se kreću putem u pravcu Cerske doline, a koje je pratio oklopni transporter. Ubrzo nakon toga čulo se intenzivno pucanje, a viđen je i bager kopač kako se kreće prema dolini.
Masovna grobnica Cerska otkrivena je u julu 1995. pomoću aviosnimaka nasipa na jugozapadnoj strani puta. Avionski snimci pokazuju da na tom terenu prije 7. jula 1995. nije bilo znakova promjene, dok su snimci napravljeni 27. jula pokazivali novi nasip zemlje, što je ukazivalo da su na tom mjestu vršena iskopavanja.
Lokacija ove masovne grobnice, koja se nalazi pored puta i nekoliko kuća u selu Maćesi, udaljena oko četiri kilometra od Konjević-Polja, i dalje je neoznačena.
Dokazi koji su tom prilikom pronađeni ukazivali su da su ruke žrtava žicom vezivane iza leđa. Po položaju čahura moglo se zaključiti da su žrtve bile poredane pored puta, dok su njihovi egzekutori stajali prekoputa njih. Zemlja sa sjeveroistočne strane puta korištena je za pokrivanje tijela na mjestu gdje su žrtve pale.
Od 149 žrtava, samo jedna nije ubijena metkom. Ruke 24 žrtve bile su vezane, a dosta žice je pronađeno i u blizini drugih posmrtnih ostataka. Ukupno 147 žrtava bilo je u civilnoj odjeći. Istražitelji MKSJ-a prikupili su oko 189 čahura s površine zemlje na tom mjestu, a još 67 otkriveno je tokom ekshumacije i obdukcije.
Stručnjak Dušan Janc je na suđenju Radovanu Karadžiću objasnio da su se u grobnici Cerska nalazile ne samo žrtve iz skladišta u Kravici, gdje je ubijeno više od 1.300 Bošnjaka iz Srebrenice, već i žrtve iz bratunačke škole i tijela ljudi koji su ubijeni na glavnom putu koji vodi do Bratunca.
Zaštićeni svjedok MKSJ-a i očevidac zločina, svjedok “M”, rekao je da su se autobusi koje je pratio bager putem Cerske doline odvezli u šumovito područje otprilike u isto vrijeme kada je pukovnik Milanović, načelnik protivzračne odbrane Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS), zatražio da se inženjerska oprema pošalje u Konjević-Polje.
Sudsko vijeće MKSJ-a u predmetu protiv zamjenika komandanta i načelnika štaba Drinskog korpusa VRS-a Radoslava Krstića nije smatralo dokaze i ovaj izvještaj dovoljnim pokazateljem da je Drinski korpus učestvovao u pogubljenjima u Cerskoj dolini 13. jula.
Krstić je, međutim, proglašen krivim za genocid u prvoj presudi MKSJ-a kojom je utvrđeno da je počinjen genocid nad Bošnjacima iz Srebrenice. Osuđen je na 46 godina zatvora, iako mu je kazna naknadno smanjena na 35 godina.
MKSJ i lokalni sudovi na Balkanu do sada su osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus četiri doživotne kazne, zbog zločina povezanih sa Srebrenicom.