Crni vrh je sekundarna masovna grobnica koja je otkrivena 2003. godine u blizini sela Snagovo, 16 kilometara jugozapadno od Zvornika. Jedna je od najvećih masovnih grobnica otkrivenih u Bosni i Hercegovini – dugačka više od 40 metara, široka pet i duboka tri metra. Iz ove grobnice su Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP), Tužilaštvo BiH i Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH) ekshumirali posmrtne ostatke 629 žrtava, dok ih je 537 identifikovano.
Posmrtni ostaci žrtava pokopanih na Crnom vrhu prebačeni su iz najmanje dvije primarne grobnice u pokušaju da se prikriju ubistva. Utvrđeno je da su među njima bili posmrtni ostaci muškaraca, žena i djece iz sela na području Zvornika koji su ubijeni 1992. godine. Smatra se da su 1995. ili početkom 1996. prebačeni iz primarnih grobnica. Neke od žrtava pronađene su u vrećama sa oznakom Jugoslovenske narodne armije (JNA), kao što je to bio slučaj sa žrtvama pronađenim na lokalitetu Ramin grob.
Grobnica na Crnom vrhu je neoznačena. Nalazi se pored planinske staze, okružena šumom i razbacanim smećem. Lokalna deponija nalazi se nekoliko stotina metara od grobnice. Na nekoliko minuta hoda od Crnog vrha nalaze se brojne sekundarne masovne grobnice, poput grobnica duž Hodžići puta, koje su povezane sa egzekucijama u Srebrenici.
Među ostacima pronađenim na tom mjestu jesu i ostaci porodice Ribić, koja je bila romskog porijekla. Prema INO-u BiH, ubijeno je devet članova porodice Ribić, uključujući i djecu, od kojih je najmlađe imalo dvije godine. Ubice su identifikovane kao pripadnici „Siminih četnika”, paravojne jedinice iz Srbije koju je vodio Sima Bogdanović. Apelacioni sud u Beogradu je šest članova jedinice „Simini četnici” oslobodio optužnice za ubistvo 27 romskih civila. Ali njih trojica – Zoran Alić, Zoran Đurđević i Tomislav Gavrić – osuđeni su za nehumano postupanje, kršenje fizičkog integriteta, seksualno ponižavanje i silovanje. Simo Bogdanović je preminuo tokom suđenja.
Neke od identifikovanih žrtava pronađenih na Crnom vrhu ubijene su u Domu kulture Čelopek, kod Zvornika, koji je od maja do jula 1992. godine služio kao objekat za zatočenje Bošnjaka iz sela Divič. Pritvorski objekat vodili su paravojna jedinica “Žute ose”, Vojska Republike Srpske (VRS) i snage Teritorijalne odbrane Zvornik. Pripadnici paravojne jedinice „Beli orlovi” često su posjećivali objekat i mučili, seksualno zlostavljali i strijeljali zatočenike.
Na suđenju lideru Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislavu Šešelju pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), zaštićeni svjedok je izjavio da je vidio dva kamiona kako voze od Karakaja kod Zvornika do Crnog vrha. Svjedok je pratio kamione i vidio već pripremljenu grobnicu u koju je bačeno 30 do 50 tijela muškaraca, ali i brojne ruke i noge.
Zaštićeni svjedok B-1775, jedan od odgovornih za transport tijela žrtava s područja Zvornika do masovnih grobnica, na suđenju bivšem jugoslovenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću pred MKSJ-om svjedočio je da su snage bosanskih Srba premjestile neka tijela iz Raminog groba u sekundarnu grobnicu Crni vrh u pokušaju prikrivanja zločina. Svjedok je također učestvovao u transportu tijela iz Zvornika na druge lokacije po naredbi pripadnika paravojne Srpske dobrovoljačke garde, poznatije kao „Tigrovi”, čiji je vođa bio Željko Ražnatović Arkan.
MKSJ je osudio Miću Stanišića, ratnog ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske, i Stojana Župljanina, načelnika regionalnog centra policije u Banjoj Luci, na 22 godine zatvora za zločine počinjene 1992. u 20 bosanskohercegovačkih opština, uključujući i Zvornik.
Vrhovni sud Srbije je 1998. osudio Dušana Vučkovića, vođu paravojne grupe „Žute ose”, na deset godina zatvora zbog ubistva 16 civila bošnjačke nacionalnosti i ranjavanja 20 civila u Domu kulture u Čelopeku 28. juna 1992. godine. Vučković je, zajedno s još šestoricom osumnjičenih, 2005. ponovo optužen za ratne zločine nad civilima počinjene u Zvorniku i okolini u periodu od početka maja do sredine jula 1992. godine, ali je postupak protiv njega obustavljen nakon što je pronađen mrtav u zatvoru. Ostali saoptuženi su osuđeni – Darko Janković na 15 godina zatvora, Dragan Slavković na 13, Ivan Korać na devet, Siniša Filipović na tri godine i Goran Savić na 18 mjeseci zatvora.