Jakarina kosa je sekundarna masovna grobnica koja se nalazi u kompleksu rudnika željeza Ljubija, 18 kilometara od Prijedora. U okviru kompleksa Ljubija su i rudnik Tomašica, gdje je otkrivena jedna od najvećih masovnih grobnica u Bosni i Hercegovini, kao i rudnik Omarska, gdje su početkom rata vlasti bosanskih Srba formirale logore.
Prva ekshumacija na lokalitetu Jakarina kosa izvršena je 2001. godine, kada je ekshumirano više od 300 dijelova tijela. U julu 2015. godine sprovedena je druga ekshumacija i otkriveno više od 600 dijelova tijela. Ukupno, u grobnici na lokalitetu Jakarina kosa identifikovani su posmrtni ostaci 311 osoba.
Izvještaji stručnjaka Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP), bazirani na DNK analizama, ukazali su da su posmrtni ostaci koji pripadaju istim ljudima pronađeni i u grobnici Tomašica i u Jakarinoj kosi.
Identifikovani posmrtni ostaci iz Tomašice i Jakarine kose pripadali su Bošnjacima i Hrvatima iz Kozarca i Prijedora, zatim iz sela Bišćani, Hambarine, Rizvanovići, Rakovčani, Čarakovo i Zecovi, kao i zatočenicima u logorima Omarska i Keraterm, na području Prijedora. Tijela pronađena na lokalitetu grobnice Jakarina kosa bila su u civilnoj odjeći.
Grobnica Jakarina kosa udaljena je oko pet kilometara od glavne zgrade bivšeg rudnika Ljubija. Do nje nije lako doći, jer je put neasfaltiran i pun rupa, a sama grobnica se nalazi u dubokoj jami. Ova grobnica nije označena.
Primarnu masovnu grobnicu u Tomašici su djelimično iskopali pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) i lokalne policije 1993. godine. Veliki broj tijela je iz nje kasnije, u okviru operacije prikrivanja ubistava, prebačen u Jakarinu kosu, koja je udaljena 37 kilometara.
Prema Institutu za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH), proces transportovanja tijela trajao je najmanje dvije sedmice. Stanovnicima oko lokaliteta Jakarina kosa je u tom periodu naređeno da se evakuišu kako ne bi bili svjedoci onoga što se događalo.
Transport tijela iz Tomašice do Jakarine kose bio je dobro organizovan i obavljao se noću. Nepotpuno razgrađeni dijelovi tijela koji su natovareni na kamione ostavili su tragove po ulicama, pa su zato bile obezbijeđene i cisterne za čišćenje ulica i kamiona. Posmrtni ostaci istovareni su iz kamiona u jamu Jakarina kosa, koja je zatim minirana, kako bi se jama zatvorila i spriječio daljnji pristup ovoj lokaciji.
Prijedor je područje s najvećim brojem osuđenih ratnih zločinaca u BiH. Ukupno 37 bosanskih Srba proglašeno je krivima za zločine počinjene na tom području, a osuđeni su na ukupno 617 godina zatvora. Najvišu kaznu za zločine u Prijedoru – 40 godina zatvora – Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je izrekao Milomiru Stakiću, ratnom predsjedniku Kriznog štaba opštine Prijedor, koja je bila pod srpskom kontrolom.