Prema Komisiji za nestale osobe, prijavljen je nestanak više od 700 ljudi iz Glumine i nekoliko obližnjih sela početkom 1992. godine. Sumnja se da su ubijeni i zakopani u blizini. Svjedoci su izjavili da je u periodu od dvije do tri sedmice u aprilu 1992. viđeno nekoliko velikih kamiona kako dolaze na Ramin grob, te kako se iz kamiona vade brojne velike vreće tamne boje. Opis vreća poklapa se s vrećama otkrivenim na groblju Ramin grob. Na vrećama su bile oznake Jugoslovenske narodne armije (JNA). Od ekshumiranih tijela, 208 ih je bilo zakopano u vrećama, a ostalih 66 nije.

Prema nalazima vještaka sudske medicine, uzrok smrti u 246 od 274 slučaja bile su prostrelne rane. Sve pronađene žrtve – dvije žene i 272 muškarca – nosile su civilnu odjeću, a njihov uzrast se kretao od 14 do 80 godina. Sve žrtve su bile iz Glumine i obližnjih sela Drinjača, Kostijerova i Musići.

Posmrtni ostaci 20 ljudi koji su ekshumirani s tog mjesta su 2016. pokopani kao anonimne žrtve, jer ih niko nije uspio identifikovati. Grobnica Ramin grob je danas neoznačena.

Zaštićeni svjedok B-1775, jedan od odgovornih za transport tijela žrtava s područja Zvornika do masovnih grobnica, na suđenju bivšem jugoslovenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) svjedočio je da su snage bosanskih Srba premjestile neka tijela iz Raminog groba u sekundarnu grobnicu Crni vrh u pokušaju prikrivanja zločina. Svjedok je također učestvovao u transportu tijela iz Zvornika na druge lokacije po naredbi pripadnika paravojne Srpske dobrovoljačke garde, poznatije kao „Tigrovi”, čiji je vođa bio Željko Ražnatović Arkan.

Na suđenju Miloševiću pred MKSJ-om, zaštićeni svjedok B-1455, koji je zajedno sa ostalim Bošnjacima bio zatočen u Domu kulture u Drinjači, nadomak Zvornika, koji je u maju 1992. Zvornička brigada koristila kao objekat za zatočenje, naveo je da je vidio pripadnike „Tigrova” kako ulaze u sobu i nekoliko sati tuku ljude. Istog dana, nakon odlaska Arkanovih paramilitaraca, rekao je svjedok, pripadnici druge paravojne jedinice, „Belih orlova”, zlostavljali su i mučili zatočenike, a zatim su ih u grupama izvodili i strijeljali. Svjedok je preživio, ali među ubijenima su bili njegov otac i tri brata. Njihova tijela ekshumirana su 1998. godine iz grobnice Ramin grob.

Viši sud u Beogradu osudio je dvojicu bivših pripadnika Teritorijalne odbrane u Zvorniku – Branka Grujića i Branka Popovića – na šest odnosno 15 godina zatvora zbog ratnih zločina počinjenih 1992. nad civilima na području opštine Zvornik. Sud BiH trenutno sudi Cvijanu Tomaniću, kao pripadniku Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), za učešće u progonu i ubistvima bošnjačkih civila u Zvorniku. Okružni sud u Bijeljini oslobodio je Milana Ignjatovića krivice za učešće u strijeljanju pred Domom kulture u Drinjači.

Presudama MKSJ-a, Suda BiH i Višeg suda u Beogradu osuđeni su politički čelnici Republike Srpske, predsjednik privremene vlade u Zvorniku i 17 pripadnika VRS-a, među kojima i jedan komandant, na ukupno 186 godina i devet mjeseci zatvora, plus dvije doživotne kazne, za ratne zločine na području Zvornika. Nijedan pripadnik Arkanovih „Tigrova” nije osuđen za zločine u Zvorniku.