Ovu sekundarnu masovnu grobnicu, koju je Federalna komisija za nestale osobe nazvala Snagovo 3, istraživao je 1998. godine Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), koji je 2001. odgovornost za njenu ekshumaciju predao vlastima Bosne i Hercegovine.

DNK analiza, koju je sprovela Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP), pokazala je veze između ove sekundarne grobnice i primarne grobnice Lažete 2 (poznate i kao Orahovac 2), na kojoj su zabilježene promjene terena. Prema forenzičkom izvještaju MKSJ-a o ekshumacijama u vezi sa Srebrenicom, to znači da su posmrtni ostaci jedne osobe pronađeni u najmanje dvije različite grobnice. Istraga je također pokazala DNK veze između ove lokacije i lokacija Hodžićki put 1 (poznate i kao Snagovo 4) i Hodžićki put 3. To ukazuje da su posmrtni ostaci iskopani iz primarne masovne grobnice Lažete 2 i prebačeni na lokaciju Put za Hodžiće, udaljenu oko deset kilometara.

Forenzička analiza tla i uzoraka polena, kao i dokazi i avionski snimci promjena terena, dodatno su otkrili da su tijela iz grobnica Lažete 1 i Lažete 2 kasnije uklonjena i ponovo zakopana u sekundarne grobnice u Snagovu.

Grobnice na Hodžićkom putu, koje se nalaze na livadi pored seoskog planinskog puta, okružene šumom, nisu označene.

MKSJ je u presudama utvrdio da su 14. jula 1995. zatočeni Bošnjaci iz Srebrenice transportovani u školu u selu Orahovac. U ranim popodnevnim satima tog dana, pripadnici Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS) pod nadzorom Drage Nikolića, načelnika bezbjednosti Zvorničke brigade VRS-a, i Milorada Trbića, zamjenika načelnika službe bezbjednosti Zvorničke brigade VRS-a, uključujući pripadnike 4. bataljona Zvorničke brigade, prebacili su zatočenike na obližnje polje, gdje su ih strijeljali automatskim oružjem.

Sudsko vijeće MKSJ-a proglasilo je Radislava Krstića, zamjenika komandanta i načelnika štaba Drinskog korpusa VRS-a, krivim za genocid nad Bošnjacima iz Srebrenice – to je prva presuda ovog suda kojom su masakri u Srebrenici kvalifikovani kao genocid. Krstić je osuđen na 46 godina zatvora, a kazna mu je naknadno smanjena na 35 godina.

MKSJ je također utvrdio da je Ljubiši Beari, načelniku za bezbjednost Glavnog štaba VRS-a, rečeno da organizuje, koordiniše i omogući zatočenja, transport, pogubljenja po kratkom postupku i ukop bošnjačkih žrtava ubijenih u Orahovcu. Beari su, između ostalih, pomagali Vujadin Popović, načelnik za bezbjednost Drinskog korpusa VRS-a, kao i Nikolić i Trbić.

Utvrđeno je da su Beara, Popović, Nikolić i Trbić nadgledali, omogućavali i nadzirali pogubljenja u Orahovcu, te ih je MKSJ osudio za genocid. Vidoje Blagojević, komandant Bratunačke brigade VRS-a, osuđen je na 15 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja ubistava i progona Bošnjaka na području Srebrenice, kao i pomaganja i podržavanja ubistava Bošnjaka u Bratuncu. Dragan Jokić, načelnik inžinjerije Zvorničke brigade VRS-a, osuđen je na devet godina zatvora zbog ubistava Bošnjaka u Orahovcu, na Vojnoj farmi Branjevo i u Kozluku, kao i za stavljanje na raspolaganje sredstava i osoblja za kopanje masovnih grobnica za pogubljene žrtve.

Prema Federalnom institutu za nestale osobe, posmrtni ostaci 818 Bošnjaka iz Srebrenice otkriveni su u sedam sekundarnih grobnica na području Snagova.