Kozluk
Zeleni Jadar 5
Masovna grobnica u Branjevu, u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini, jedna je od prvih pet masovnih grobnica otkrivenih gotovo godinu dana nakon završetka rata. Pronašli su je istražitelji Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) na oko 130 metara od Vojne farme Branjevo, gdje je u julu 1995. pogubljeno više od 1.000 Bošnjaka iz Srebrenice.
To je duboka primarna grobnica na ivici velikog obradivog polja u blizini sela Pilica, na zapadnoj strani rijeke Drine, preko mosta iz susjedne Srbije.
Mjesto na kojem je pronađena grobnica danas je gotovo neprepoznatljivo i teško ga je pronaći, jer se nalazi usred nedavno izgrađenog sela, raširenog među privatnim kućama, poljoprivrednim poljima i malom šumom.
Zgrada na Vojnoj farmi Branjevo je nakon rata srušena, a vlasti Republike Srpske su na tom mjestu izgradile novo naselje sa crkvom, privatnim kućama, trgovinama i drugim objektima. Zemljište je prvobitno pripadalo preduzeću Agroprom, ali ga je Zvornička brigada VRS-a 1994. godine oduzela i koristila za proizvodnju hrane za vojnike.
Preliminarno izviđanje područja izvršeno je u aprilu 1996. godine, dok je u oktobru te iste godine obavljena obdukcija žrtava.
Došlo se do saznanja da su žrtve ubijene dalje od grobnice, a potom smještene u nju. Ruke 77 žrtava bile su vezane. Prema forenzičkom izvještaju Ljekara za ljudska prava, sve žrtve pronađene u masovnoj grobnici nosile su civilnu odeću, sa izuzetkom jedne osobe koja je imala vojne pantalone.
Forenzički izvještaji i iskazi svjedoka dati pred MKSJ-om, uključujući i svjedočenja ljudi koji su bili dio odreda za ubijanje, potvrdili su da su snage bosanskih Srba većinu žrtava pronađenih u grobnici Branjevo ubile sredinom jula 1995. u Domu kulture Pilica.
Nakon pada Srebrenice, zarobljeni Bošnjaci su autobusima dovezeni na Vojnu farmu Branjevo na pogubljenje. Preživjeli su opisali kako su ih u grupama vodili do livade prekrivene leševima i govorili im da okrenu leđa. Vojnicima na Vojnoj farmi Branjevo 16. jula 1995. godine dato je naređenje da odu do Doma kulture Pilica, koji se nalazio oko pet kilometara istočno od farme, i da ubiju oko 500 Bošnjaka koji su tamo bili zatočeni. Tog popodneva su se iz pravca Doma kulture u samoj Pilici čuli zvuci pucnjave i eksplozije. Niko nije preživio pogubljenje. Prema opisu unutrašnjosti Doma kulture Pilica, leševi su bili „nagomilani jedni na druge, jednostavno ležali su razbacani posvuda”, a tijela – od kojih su dva pripadala ženama – bila su obučena u civilnu odjeću. Tijela su potom zakopana na Vojnoj farmi Branjevo.
MKSJ i lokalni sudovi na Balkanu do sada su za zločine u vezi sa Srebrenicom osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni.
