U ljeto 1992. godine u dvije masovne grobnice na deponiji Uborak i na groblju Sutina u Mostaru pronađena su tijela 114 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.
U junu 1992. godine na groblju Sutina otkrivena je prva masovna grobnica sa posmrtnim ostacima 26 civila iz Mostara. Dva mjeseca kasnije, u augustu 1992. godine, otkrivena je još jedna masovna grobnica na deponiji Uborak, pet kilometara od Sutine. U njoj su bili posmrtni ostaci 88 civila. Većini je pucano u glavu iz automatskog oružja.
Ekshumacije su vršene tokom rata. Policijski inspektor Dražen Pažin, koji je bio uključen u proces ekshumacije na deponiji Uborak, rekao je kako je iskopavanje teže išlo teško, jer su sve vrijeme granatirani s položaja Jugoslovenske narodne armije (JNA).
Početkom ljeta 1992. godine, pripadnici srpskih snaga su odvodili Bošnjake i Hrvate iz sela sjeverno od Mostara, te iz naselja Carina i Zalik. Zarobljenici su bili zatočeni u svlačionicama na fudbalskom stadionu FK Lokomotiva Mostar u Vrapčićima, a na ispitivanju su vođeni u objektima na groblju Sutina, gdje su također bili zatočeni.
Svih 114 žrtava pokopanih na Uborku i Sutini ubijeno je 13. juna 1992. godine. Počinioci su, prema riječima svjedoka na suđenjima, bili pripadnici JNA, rezervisti i pripadnici paravojnih grupa, a pomagali su im i lokalni Srbi.
Na deponiji Uborak danas se nalazi spomen-ploča u čast žrtvama.
Još niko nije osuđen za ubistva Bošnjaka i Hrvata koji su ukopani na Uborku i Sutini.
U vrijeme zločina jedinicama JNA komandovao je general Momčilo Perišić. Iako je procesuiran u Hagu, Uborak nije bio uključen u optužnicu. Haški tribunal je u presudi na suđenju lideru Srpske radikalne stranke Vojislavu Šešelju utvrdio da su u aprilu i junu 1992. pripadnici Teritorijalne odbrane, paravojnih jedinica i šešeljevci, u aprilu i junu 1992. godine, mučili i maltretirali zatvorenike na deponiji Uborak, groblju Sutina i stadionu FK Lokomotiva Mostar.