Jama Bezdan je primarna masovna grobnica locirana na planini Hrgar, jugoistočno od Bihaća, grada u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini. Radi se o prirodnoj vertikalnoj pećini, širokoj dva do tri metra i dubokoj 85 metara.
Masovna grobnica je otkrivena nakon što se Ermin Lipović, kriminalistički inspektor bihaćke policije i amaterski penjač i istraživač pećina, sa fotoaparatom i videokamerom spustio u jamu Bezdan u avgustu 1997. godine, snimajući spuštanja u pećinski otvor i karakteristike dna pećine. Iz fotografija i videosnimka dna pečine postalo je jasno da se tu nalaze brojni ljudski skeletni ostaci i ostaci odjeće.
U septembru i oktobru 1997. godine, među slojevima smeća u jami, otkriveni su posmrtni ostaci 83 osobe, od kojih je identifikovano 65. Proces ekshumacije je nekoliko puta obustavljan zbog pronalaska neeksplodiranih naprava ispod smeća i ostataka. Sve su žrtve bili muškarci, starosti između 14 i 65 godina. Najčešći uzrok smrti bili su višestruki hici.
Žrtve su bili Bošnjaci iz Ljutočke doline koje je u julu 1992. godine Vojska Republike Srpske (VRS) držala u zatočeničkom centru u IMT traktorskom servisu u selu Ripač. Prema izjavama svjedoka, ubistva su počinili pripadnici 15. lake pješadijske brigade, vodova vojne policije i lokalne milicije. Žrtve su na ovoj lokaciji odvođene u grupama, pogubljene i bačene u jamu.
Na ovom se lokalitetu danas nalazi spomen-ploča u znak sjećanja na žrtve ubijene u ljeto 1992. godine, dok je jama djelimično zatvorena memorijalnim spomenikom.
Željko Stanarević, bivši vojni policajac 15. lake pješadijske brigade VRS, osuđen je pred Sudom Bosne i Hercegovine na 13 godina zatvora za zločine počinjene na području Bihaća. Sud ga je proglasio krivim za učešće u ubistvima najmanje deset civila bošnjačke nacionalnosti u blizini sela Hrgar. Prema presudi, Stanarević je, sa još šest pripadnika VRS-a, došao u traktorski servis u Ripač, gdje su od 24. juna do prve polovine jula 1992. godine bili zatočeni civili.
Izdvojeno je najmanje deset osoba koje su, zavezanih ruku, kamionom prebačene na lokalitet Hrgar i tu ubijeni.
Za zločin na Hrgaru, u Bosni i Hercegovini na 14 godina zatvora osuđen je još jedan pripadnik VRS-a – Saša Ćurguz. Proglašen je krivim za učešće u ubistvu najmanje 11 zarobljenika iz Ripača i za nečovječno postupanje prema zatočenim Bošnjacima. Prema presudi, Ćurguz je, zajedno sa još šest pripadnika VRS-a, došao u krug IMT traktorskog servisa u Ripaču, gdje je bilo zarobljeno najmanje 55 muškaraca bošnjačke nacionalnosti. Zarobljenici su stavljeni u kamion i odvezeni do ruba jame Bezdan. Jedan od pripadnika VRS-a je odmah ubio najmanje tri zarobljenika, a zatim su dvojca druga bacila tijela u jamu, po nalogu Ćurguza, koji je i lično ubio nekoliko zarobljenika.
U Beogradu je 2021. godine počelo suđenje bivšem pripadniku VRS-a Draganu Dopuđi za navodno ubistvo najmanje četiri zarobljenika kod sela Hrgar, čiji su posmrtni ostaci kasnije pronađeni u jami Bezdan.
Interpol je 2020. godine raspisao ’crvenu potjernicu’ za Gojkom Borjanom, koji je također osumnjičen za ratni zločin na planini Hrgar.
Sudski postupak protiv Nenada Bubala, bivšeg vojnog policajca VRS-a optuženog da je učestvovao u ubistvima najmanje pet civila na planini Hrgar čija su tijela bačena u jamu Bezdan, obustavljen je 2021. godine zbog njegove smrti.