Jama Bezdan
Sasina
Redak 1 je primarna masovna grobnica koja se nalazi u kompleksu Rudnika željeza Ljubija, 18 kilometara od Prijedora. Nalazi se na osamljenoj padini, iznad ceste, okružena šumom. Iz grobnice je ekshumirano 74 tijela. Prije rata grobnice su bile otvorene jame unutar rudnika, ali su 1992. godine, prema svjedocima, napunjene zemljom.
Krajem jula 1992. godine oko 120 muškaraca sa područja Miske Glave, među kojima je bilo 15 maloljetnika, prvo je odvedeno u Dom kulture Miska Glava, gdje su, kako je ispričao svjedok, napadnuti, a zatim na obližnji stadion, gdje su tri dana mučeni i zlostavljani. U zatočeništvu je ubijeno deset do 15 zarobljenika, dok su ostali odvedeni u Ljubiju i strijeljani. Samo je nekolicina njih preživjela.
Svjedok Tužilaštva Nermin Karagić je na suđenju komandantu Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću u Haškom tribunalu rekao da je on tada imao 17 godina i da je preživio jer je jedan major na kraju prekinuo pucnjavu, mada je njegov otac ubijen. “Tada nam je naređeno da leševe odnesemo i utovarimo u autobus”, kazao je Karagić. Uspio je pobjeći iskočivši iz autobusa.
Posmrtni ostaci žrtava pronađeni su i ekshumirani iz masovnih grobnica na lokalitetima Redak 1 i Redak 2, dok je još deset tijela pronađeno na lokalitetu Hozić kamen kod Bosanskog Novog 2016. godine.
Masovna grobnica Redak 1 unutar kompleksa rudnika željeza Ljubija je zapuštena i neoznačena. Lokaliteti Redak 1 i Redak 2, kao i Jakarina Kosa i Tomašica, koji se nalaze u rudniku Ljubija, korišteni su za skrivanje tijela žrtava nesrpske nacionalnosti sa područja Prijedora i Sanskog Mosta.
Tri optužnice su podignute u Bosni i Hercegovini, ali još niko nije osuđen.
Devet bivših pripadnika VRS-a, policije i lokalnog kriznog štaba bosanskih Srba, koji su organizovali odlazak Bošnjaka iz općina u kojima je dominiralo srpsko stanovništvo, optuženo je 2017. godine za učešće u nezakonitom zatočenju oko 120 muškaraca na području Miske Glave. Optuženi su Slobodan Taranjac, Milodrag Glušac, Ranko Babić, Ranko Došenović, Marinko Praštalo, Rade Zekanović, Zdravko Panić, Trivo i Milan Vukić.
Sud Bosne i Hercegovine je 2018. godine potvrdio i optužnicu protiv Milorada Obradovića i Slobodana Kneževića za učešće u progonu bošnjačkih civila krajem jula 1992. godine u svojstvu bivših pripadnika rezervnog sastava policije i vojne policije u Ljubiji kod Prijedora.
U februaru 2022. godine, još dvojica osumnjičenih, Dane Bajić i Miodrag Knežević, optuženi su za zločine protiv čovječnosti nad Bošnjacima i Hrvatima u Prijedoru 1992. godine, uključujući zločine u Miskoj glavi. Nijedan od njih se nije pojavio na sudskom ročištu.
Prijedor je područje s najvećim brojem osuđenih ratnih zločinaca u Bosni i Hercegovini. Ukupno 37 bosanskih Srba proglašeno je krivim za zločine na tom području i osuđeno na ukupno 617 godina zatvora. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju najvišu kaznu za zločine u Prijedoru – 40 godina zatvora, izrekao je Milomiru Stakiću, ratnom predsjedniku Kriznog štaba općine Prijedor.
