Masovna grobnica Gorice nalazi se desetak kilometara sjeverno od grada, na samoj obali rijeke Save. Locirana je na napuštenom polju, označenom jednom spomen-pločom koju su postavili mještani, na kojoj piše da su na tom mjestu pronađeni posmrtni ostaci Bošnjaka i Hrvata ubijenih na tom području od 1992. do 1995. godine. 

Radi se o sekundarnoj grobnici koju su iskopale snage bosanskih Srba kako bi sakrile tijela ubijenih na području Brčkog na početku rata u Bosni i Hercegovini, a koji su prvobitno bili pokopani na drugoj lokaciji. Prema forenzičkim izvještajima, masovna grobnica bila je duboka četiri metra.

Snage bosanskih Srba su se od aprila 1992. borile da pod svoju kontrolu stave Brčko, koje se nalazi u blizini granice s Hrvatskom. Uz pomoć lokalnih srpskih vlasti protjerale su hrvatsko i bošnjačko stanovništvo, koje su držali u zatočeničkim centrima, gdje su brojne osobe ubijene, mučene, premlaćivane ili na drugi način zlostavljane.

Zatočenici su nezakonito držani i zlostavljani u zgradi policije u Brčkom, lokalnoj bolnici, logoru Luka, bivšim objektima fabrika Laser i Partizan i kasarni Jugoslovenske narodne armije (JNA). Zločine su počinili pripadnici vojnih, policijskih i paravojnih snaga.

Neki su strani novinari snimili neke egzekucije, što je izazvalo svjetsku osudu.  Nakon toga započela je operacija prikrivanja zločina, odnosno sakrivanje tijela žrtava.

Mnogi svjedoci koji su dali iskaz pred sudovima rekli su da su tijela ubijenih iz zatočeničkih centara kamionima lokalne fabrike mesa Bimes prevožena u masovne grobnice. Prema riječima nekoliko svjedoka, u blizini fabrike nalazila se primarna masovna grobnica u kojoj su tokom prvih godina rata zakopavana tijela žrtava. Kasnije, kako se povećavao broj žrtava, tijela iz primarne grobnice su premještena u grobnicu u Goricama. Brojna tijela, prema svjedocima, bačena su i u rijeku Savu.

Dvojica pripadnika snaga bosanskih Srba – Goran Jelisić i Ranko Češić – pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) priznali su krivicu za zločine u Brčkom.

Jelisić, koji je sebe opisivao kao “srpskog Adolfa”, bio je stražar u logoru Luka. Osuđen je na 40 godina zatvora, a u presudi Haškog suda je priroda njegovog ponašanja opisana kao “gnusna, zvjerska i sadistička”. Češić, koji je bio policajac, osuđen je na 18 godina zatvora zbog ubistva i silovanja. 

Pred Sudom BiH vodi se postupak protiv Đorđa Ristanića, nekadašnjeg predsjednika Ratnog predsjedništva u Brčkom optuženog za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je za cilj imao progon civila Bošnjaka i Hrvata s tog područja u periodu od aprila do decembra 1992. godine.

Ristanić se također tereti za silovanje i seksualno zlostavljanje muškaraca i žena u zatočeničkim centrima u Brčkom i za uništavanje džamija na tom području.