Hodžićki put 3

Masovna grobnica Hodžićki put 3 jedna je od sedam koje su pronađene uz put u blizini sela Hodžići u istočnoj Bosni i Hercegovini. Grobnicu su otkrile NATO-ove Stabilizacijske snage (SFOR) u maju 1998. godine dok je njihovo osoblje radilo popravke pored puta.

Ekshumaciju grobnog mjesta izvršio je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), a kao rezultat toga identifikovano je 40 osoba, koje su sve ubijene tokom pada grada Srebrenice u julu 1995. godine.

Masovna grobnica Hodžićki put 3 nije obilježena i nalazi se na desnoj strani manjeg puta koji povezuje selo Hodžići s gradom Zvornikom.

Forenzički tim MKSJ-a pronašao je 16 poveza na tijelima u grobnici. Najmanje 20 ljudi koji su tamo sahranjeni umrlo je od rana iz vatrenog oružja. Na tom mjestu su pronađena samo muška tijela.

Analiza MKSJ-a također je pokazala da je Hodžićki put 3 sekundarna masovna grobnica i da se tamo pronađena tijela mogu povezati s primarnom masovnom grobnicom Lažete 2.

Bošnjaci koji su zarobljeni nakon pada Srebrenice prebačeni su 14. jula 1995. u školu “Grbavci” u selu Orahovac, a zatim ubijeni i sahranjeni na poljima poznatim kao Lažete. Forenzička analiza uzoraka tla i polena, dokazi i zračni snimci nastanka i uznemiravanja dalje su otkrili da su tijela iz grobnica Lažete 1 i Lažete 2 kasnije uklonjena i ponovo sahranjena u sekundarnim grobnicama duž puta Hodžići.

Do sada su MKSJ i domaći sudovi na Balkanu osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni, za zločine u Srebrenici.

Hodžićki put 1

Hodžićki put 1 je sekundarna masovna grobnica, smještena u blizini sela Snagovo, nekih 17 kilometara sjeverozapadno od bosanskog grada Zvornika. Grobnicu su prvobitno pronašle trupe NATO-ovih Stabilizacijskih snaga u Bosni i Hercegovini (SFOR), 1998. godine, dok su preusmjeravali put oko klizišta. Sveukupno, na tom području je poznato sedam masovnih grobnica i sve su sekundarne. Groblje je dobilo ime Hodžićki put 1 jer je također u blizini sela Hodžići.

Grobnica ostaje neoznačena i leži pored puta koji vodi prema Hodžićima.

Iako su je SFOR i istražitelji Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u početku otkrili, ekshumaciju grobnice je 2006. godine izvršila Federalna komisija za nestale osobe. Grobnica je poznata i kao Snagovo 4.

Ekshumacija u novembru 2006. rezultirala je identifikacijom posmrtnih ostataka 90 osoba. Smatra se da su sve žrtve Bošnjaci koje su snage Vojske Republike Srpske (VRS) ubile nakon pada Srebrenice u julu 1995.

DNK analiza koju je provela Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) pokazala je veze između ovog sekundarnog grobnog mjesta i primarnog grobnog mjesta Lažete 2. Prema forenzičkom izvještaju MKSJ-a o ekshumacijama Srebrenice, to znači da su posmrtni ostaci jedne osobe pronađeni u najmanje dvije različite grobnice. Izvještaj kaže da su ljudski ostaci iskopani u primarnoj masovnoj grobnici Lažete 2, a zatim prebačeni na put oko Hodžića, udaljen nekih deset kilometara.

Zarobljeni Bošnjaci prebačeni su 14. jula 1995. u školu “Grbavci” u selu Orahovac, a zatim ubijeni i sahranjeni na poljima poznatim kao Lažete. Forenzička analiza uzoraka tla i polena, dokazi i zračni snimci nastanka i uznemiravanja dalje su otkrili da su tijela iz grobnica Lažete 1 i Lažete 2 kasnije uklonjena i ponovo sahranjena u sekundarnim grobnicama duž puta Hodžići.

Do sada su MKSJ i domaći sudovi na Balkanu osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni, za zločine u Srebrenici.

Čančarski put 13

Masovna grobnica Čančarski put 13 nalazi se u selu Kamenica u istočnoj Bosni i Hercegovini, u blizini grada Zvornika.

Selo Kamenica je postalo poznato kao Dolina smrti, jer su na ovoj ruti Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Federalna komisija za nestale osobe pronašli 13 masovnih grobnica.

Ovo grobno mjesto nalazi se pored seoskih kuća i obilježeno je spomen-pločom.

Ekshumacijom Federalne komisije za nestale osobe u oktobru 2002. godine otkriveni su posmrtni ostaci 61 osobe ubijene nakon što je u julu 1995. grad Srebrenica pao pod vojsku bosanskih Srba.

Tijela su ponovo sahranjena u masovnu grobnicu Čančarski put 13 u jesen 1995. godine, nakon što su iskopana u pokušaju prikrivanja ubistava. U početku su ubijeni bili sahranjeni u blizini mjesta pogubljenja u Srebrenici, Pilici, Kozluku, Bratuncu i Zvorniku u danima nakon 15. jula 1995. godine. Dva mjeseca kasnije, snagama Vojske Republike Srpske (VRS) naređeno je da tijela uklone i zakopaju ih u udaljenije i teže dostupne krajeve.

Do sada su MKSJ i domaći sudovi na Balkanu osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni, zbog zločina u Srebrenici i operacija zataškavanja.

Čančarski put 8

Masovna grobnica Čančarski put 8 nalazi se u dolini u selu Kamenica, desetak kilometara sjeverno od grada Zvornika u istočnoj Bosni i Hercegovini. To je jedna od 13 sekundarnih masovnih grobnica pronađenih uz seoski put, a sve su povezane s ubistvima Bošnjaka nakon pada Srebrenice 1995. godine.

Grobnica je neoznačena, pored seoskog puta i malog potoka.

Čančarski put 8 prvobitno su 1998. otkrili istražitelji i antropolozi Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), ali grobnicu je Federalna komisija za nestale osobe ekshumirala tek deset godina kasnije.

Ekshumacija je izvršena u oktobru i novembru 2008. godine, a identifikovani su posmrtni ostaci 51 osobe.

DNK analizom ostataka otkriveno je da su neki dijelovi tijela pripadali Esadu Bektiću, čiji su djelimični ostaci također pronađeni u masovnoj grobnici u Branjevu. Smatra se da su u julu 1995. godine mnoge žrtve Srebrenice u početku ubijene u Branjevu, tamo pokopane, a zatim ponovo iskopane na jesen i ponovo pokopane duž puta Čančari.

Nakon pada Srebrenice, snage Vojske Republike Srpske (VRS) su zarobljene Bošnjake dovezle autobusima na Vojnu farmu Branjevo, na pogubljenje. Preživjeli su opisali kako su ih u grupama vodili do livade prepune leševa i govorili im da okrenu leđa. Dana 16. jula 1995. godine, vojnicima sa Vojne farme Branjevo naređeno je da idu pet kilometara istočno do Kulturnog centra Pilica, da ubiju oko 500 Bošnjaka koji su tamo bili zatočeni. Pucnjave i eksplozije mogle su se čuti i tog popodneva u samoj Pilici, iz pravca Kulturnog centra. Niko nije preživio pogubljenje. U unutrašnjosti Kulturnog centra Pilica opisano je da su leševi, “naslagani jedni na druge, samo ležali rasuti posvuda”. Tijela – od kojih su dva bila ženska – potom su sahranjena na Vojnoj farmi Branjevo. Sve žrtve bile su odjevene u civilnu odjeću.

Do sada su MKSJ i domaći sudovi na Balkanu osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni, za zločine u Srebrenici.

Nova Kasaba 99

Ova masovna grobnica u Novoj Kasabi poznata je pod nazivom Nova Kasaba 99, što se odnosi na 1999. godinu, kada su grobnicu otkrili istražitelji Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).

Grobnicu su ekshumirali isti ljudi koji su iskopavali i drugu grobnicu u blizini koja je pronađena 1996. godine i poznata je kao Nova Kasaba 96.

Nova Kasaba 99 je primarna masovna grobnica. Ukupno su identifikovana 53 tijela koja su tamo pronađena, a sva su povezana sa ubistvima Bošnjaka iz Srebrenice u julu 1995. godine.

Grobnica nije obilježena i leži pored puta u selu Nova Kasaba.

Masovna grobnica je u četiri dijela, ali istražitelji su procijenili da je riječ o jednoj grobnici jer su jame tako blizu jedna drugoj.

Ni u jednom odjeljku nisu se nalazili povezi za oči ili ligature. Gotovo 80 posto pronađenih umrlo je od više rana iz vatrenog oružja. Starost žrtava kreće se od 13 do 85 godina.

Lokacije masovnih grobnica na tom području privukle su svjetsku pažnju kada je američka veleposlanica Madeleine Albright na zasjedanju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija (UN) pokazala osam fotografija. Ove američke satelitske i zračne fotografije snimljene oko 13. do 14. jula 1995. prikazuju ljude nagurane na fudbalskom igralištu na području Nove Kasabe. Nekoliko dana kasnije, fotografija aviona UN-a zabilježila je prazan stadion, s četiri traga svježe iskopane zemlje i tragovima kamiona na obližnjem polju.

“Razlozi [koji Sjedinjene Američke Države sumnjaju da postoje masovne grobnice] su peterostruki. Prvo, tu je nova poremećena zemlja na kojoj se znalo da su izbjeglice. Tragovi teške mašinerije su se vidjeli i ranije. Ne postoje očiti industrijski ili poljoprivredni razlozi za tragove i poremećenu zemlju. Postoji više svjedočenja o ovom događaju od strane izbjeglica. Također, na tom mjestu nema vegetacije”, rekao je John Shattuck, pomoćnik američkog državnog tajnika za demokratiju, ljudska prava i rad. Godinu dana kasnije, 1996., pronađena je takozvana grobnica Nova Kasaba 96.

U Novoj Kasabi pronađena su tijela uglavnom muškaraca Bošnjaka iz Srebrenice koji su ubijeni na fudbalskom igralištu i u obližnjoj školi u julu 1995. godine.

Do sada su MKSJ i domaći sudovi na Balkanu osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni, zbog zločina u Srebrenici.

Čančarski put 1

Grobnica Čančarski put 1 jedna je od 13 grobnica koje su pronađene duž puta između grada Zvornika i sela Kamenica u istočnoj Bosni i Hercegovini.

Groblje je prvobitno otkrio 1998. godine Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i njihov glavni arheolog, profesor Richard Wright. Međutim, posmrtne ostatke ekshumirala je tek desetak godina kasnije Federalna komisija za nestale osobe. U julu 2009. ekshumirana su tijela 53 osobe. Federalna komisija za nestale osobe također je preimenovala grobnicu u Kamenica 14.

Masovna grobnica je neoznačena, s desne strane puta, između livade i rijeke.

Većina žrtava ubijena je nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine. Grobnica na putu Čančari 1, kao i sva druga nalazišta oko sela Kamenica, sekundarna je masovna grobnica.

Istraga MKSJ-a utvrdila je da su ljudi čiji su posmrtni ostaci pronađeni na lokaciji Čančari 1 ubijeni u julu 1995. godine u obližnjem gradu Kozluku, gdje su tijela sakrivena u blizini obližnje gradske deponije i kasnije ponovo prebačena u Kamenicu.

Nakon pogubljenja, tijela žrtava ubijenih u Kozluku prekrivena su zemljom i smećem. Pronađene žrtve su nosile civilnu odjeću. Hiljade razbijenih zelenih staklenih boca bačene su prije nego što se dogodila egzekucija, kao i etikete iz obližnje fabrike vode i bezalkoholnih pića “Vitinka”, a to je bio jedan od faktora koji su pomogli da se primarna masovna grobnica u Kozluku poveže sa sekundarnim masovnim grobnicama na putu Čančari 1, Čančari 2, Čančari 3, Čančari 7 i Čančari 13, kao i korištenje DNK analize, analiza tla i veliki broj tijela koja su imala ligature i poveze za oči.

Do sada su MKSJ i domaći sudovi na Balkanu osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni, zbog zločina u Srebrenici.

Liplje 2

Liplje 2 je sekundarna masovna grobnica koja se nalazi u selu Liplje, osam kilometara jugozapadno od Zvornika. Lokaciju je u augustu 1998. ekshumirao tim Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Pronađeni su posmrtni ostaci 191 osobe, dok su 163 identifikovane.

DNK analiza je pokazala veze između ove sekundarne grobnice i primarne grobnice na brani Petkovci, gdje su na terenu bile vidljive promjene. Prema forenzičkom izvještaju MKSJ-a o ekshumacijama u vezi sa Srebrenicom, to znači da su posmrtni ostaci jedne osobe pronađeni u najmanje dvije različite grobnice. Istraga je također pokazala DNK veze između ove i druge četiri grobnice koje se nalaze na tom području. To ukazuje da su posmrtni ostaci iskopani iz primarne masovne grobnice na brani Petkovci prebačeni na lokalitet Liplje, udaljen oko 20 kilometara.

Grobnica se nalazi na livadi oko koje ima nekoliko kuća i mali most, u blizini grobnice Liplje 1. Pored nje nalaze se dvije spomen-ploče, jedna u znak sjećanja na Bošnjake zatočene 1992. u logoru u selu, a druga posvećena ubijenima u selima Snagovo, Liplje, Jošanica, Samari, Sultanovići i Novo Selo u periodu od 1992. do 1995. godine. Sama grobnica je neoznačena.

Dana 14. jula 1995. godine, vojska i policija bosanskih Srba transportovale su približno 1.000 muškaraca Bošnjaka iz Srebrenice, iz mjesta zatočenja koja su se nalazila u Bratuncu i oko njega. Muškarci su prevezeni u školu u Petkovcima, deset kilometara od Zvornika. Toga dana, kao i u ranim jutarnjim satima 15. jula 1995. godine, vojska i policija bosanskih Srba napale su i strijeljale muškarce koji su bili zatočeni u školi.

Otprilike 14. jula i u ranim jutarnjim satima 15. jula 1995. godine, pripadnici Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), uključujući i vozače i kamione Šestog pješadijskog bataljona, transportovali su preživjele Bošnjake iz škole u Petkovcima na područje ispod brane Petkovci, gdje su ih vojnici i policajci strijeljali automatskim oružjem. U jutarnjim satima 15. jula, pripadnici inženjerijske čete Zvorničke brigade, zajedno s drugim pojedincima i jedinicama, pokopavali su žrtve bagerima i drugom teškom opremom, dok su se pogubljenja nastavljala.

Čovjek koji se sakrio ispod mrtvih tijela kako bi izbjegao pogubljenje na brani, na suđenju bivšem generalu VRS-a Ratku Mladiću pred MKSJ-om rekao je da je, kada je doveden u Petkovce, polje ispod brane “već bilo prekriveno tijelima”. Preživjeli, koji je svjedočio kao zaštićeni svjedok RM-253, ispričao je da je pao na zemlju čim su vojnici otvorili vatru na njegovu grupu i sakrio glavu ispod nogu nekih zatvorenika koji su već bili mrtvi, u nadi da će preživjeti.

Dok su se RM-253 i još jedan preživjeli skrivali, vidjeli su kako “utovarivač kupi tijela i baca ih na traktor, koji ih je odvozio dalje od mjesta ubistava”.

Do sada su MKSJ i lokalni sudovi na Balkanu osudili za zločine u Srebrenici ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni.

Liplje 4

Liplje 4 je sekundarna masovna grobnica koja se nalazi u selu Liplje, osam kilometara jugozapadno od Zvornika. Lokaciju je u oktobru i novembru 2001.  ekshumirala Federalna komisija za nestale osobe. Pronađeni su ostaci 305 osoba, od čega je 269 identifikovano.

DNK analiza je pokazala veze između ove sekundarne grobnice i primarne grobnice na brani Petkovci, gdje su na terenu bile vidljive promjene. Prema forenzičkom izvještaju Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) o ekshumacijama u vezi sa Srebrenicom, to znači da su posmrtni ostaci jedne osobe pronađeni u najmanje dvije različite grobnice. Istraga je također pokazala DNK veze između ove i druge četiri grobnice koje se nalaze na ovom području. To ukazuje da su posmrtni ostaci, iskopani iz primarne masovne grobnice na brani Petkovci, prebačeni na lokalitet Liplje, udaljen oko 20 kilometara.

Grobnica Liplje 4 nalazi se na livadi, pored puta i kuće razrušene u ratu. Do danas je neoznačena.

Dana 14. jula 1995. godine, vojska i policija bosanskih Srba su približno 1.000 muškaraca Bošnjaka iz Srebrenice, iz mjesta za zatočenje u Bratuncu i oko njega, prevezli u školu u Petkovcima, deset kilometara od Zvornika. Toga dana i u ranim jutarnjim satima 15. jula 1995. godine, vojska i policija bosanskih Srba napale su i strijeljale muškarce koji su bili zatočeni u školi.

Otprilike 14. jula i u ranim jutarnjim satima 15. jula 1995. godine, pripadnici Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), uključujući i vozače i kamione Šestog pješadijskog bataljona, transportovali su preživjele Bošnjake iz škole u Petkovcima na područje ispod brane Petkovci, gdje su ih vojnici i policajci strijeljali automatskim oružjem. U jutarnjim satima 15. jula, pripadnici inženjerijske čete Zvorničke brigade, zajedno s drugim pojedincima i jedinicama, pokopavali su žrtve bagerima i drugom teškom opremom, dok su se pogubljenja nastavljala.

Čovjek koji se sakrio ispod mrtvih tijela kako bi izbjegao pogubljenje na brani, na suđenju bivšem generalu VRS-a Ratku Mladiću pred MKSJ-om rekao je da je, kada je doveden u Petkovce, polje ispod brane „već bilo prekriveno tijelima”. Preživjeli, koji je svjedočio kao zaštićeni svjedok RM-253, ispričao je da je pao na zemlju čim su vojnici otvorili vatru na njegovu grupu i sakrio glavu ispod nogu nekih zatvorenika koji su već bili mrtvi, u nadi da će preživjeti.

Dok su se RM-253 i još jedan preživjeli skrivali, vidjeli su kako “utovarivač kupi tijela i baca ih na traktor, koji ih je odvozio dalje od mjesta ubistava”.

Do sada su MKSJ i lokalni sudovi na Balkanu osudili za zločine u Srebrenici ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni.

Liplje 7

Liplje 7 je sekundarna masovna grobnica koja se nalazi u selu Liplje, osam kilometara jugozapadno od Zvornika. Lokaciju je u septembru i oktobru 2005.  ekshumirala Federalna komisija za nestale osobe. Pronađeni su ostaci 482 osobe, dok ih je 113 identifikovano.

DNK analiza također je pokazala veze između ove sekundarne grobnice i primarne grobnice na brani Petkovci, gdje su na terenu bile vidljive promjene. Prema forenzičkom izvještaju Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) o ekshumacijama u vezi sa Srebrenicom, to znači da su posmrtni ostaci jedne osobe pronađeni u najmanje dvije različite grobnice. Istraga je također pokazala DNK veze između ove i druge četiri grobnice koje se nalaze na ovom istom području. To ukazuje da su posmrtni ostaci iskopani iz primarne masovne grobnice na brani Petkovci prebačeni na lokalitet Liplje, udaljen oko 20 kilometara.

Grobnica se nalazi pored puta, 500 metara od grobnice Liplje 1. Okružena je sa nekoliko kuća i šumom.

Dana 14. jula 1995. godine, vojska i policija bosanskih Srba su približno 1.000 muškaraca Bošnjaka iz Srebrenice, iz mjesta za zatočenje u Bratuncu i oko njega, prevezli u školu u Petkovcima, deset kilometara od Zvornika. Toga dana i u ranim jutarnjim satima 15. jula 1995. godine, vojska i policija bosanskih Srba napale su i strijeljale muškarce koji su bili zatočeni u školi.

Otprilike 14. jula i u ranim jutarnjim satima 15. jula 1995. godine, pripadnici Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), uključujući i vozače i kamione Šestog pješadijskog bataljona, transportovali su preživjele Bošnjake iz škole u Petkovcima na područje ispod brane Petkovci, gdje su ih vojnici i policajci strijeljali automatskim oružjem. U jutarnjim satima 15. jula, pripadnici inženjerijske čete Zvorničke brigade, zajedno s drugim pojedincima i jedinicama, pokopavali su žrtve bagerima i drugom teškom opremom, dok su se pogubljenja nastavljala.

Čovjek koji se sakrio ispod mrtvih tijela kako bi izbjegao pogubljenje na brani, na suđenju bivšem generalu VRS-a Ratku Mladiću pred MKSJ-om rekao je da je, kada je doveden u Petkovce, polje ispod brane “već bilo prekriveno tijelima”. Preživjeli, koji je svjedočio kao zaštićeni svjedok RM-253, ispričao je da je pao na zemlju čim su vojnici otvorili vatru na njegovu grupu i sakrio glavu ispod nogu nekih zatvorenika koji su već bili mrtvi, u nadi da će preživjeti.

Dok su se RM-253 i još jedan preživjeli skrivali, vidjeli su kako “utovarivač kupi tijela i baca ih na traktor, koji ih je odvozio dalje od mjesta ubistava“.

Do sada su MKSJ i lokalni sudovi na Balkanu osudili za zločine u Srebrenici ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus pet doživotnih kazni.

Čančarski put 5

Čančarski put 5 jedna je od najvećih skrivenih grobnica pronađenih u blizini rijeke Kamenice u opštini Zvornik, na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine.

Tu su pronađeni posmrtni ostaci 506 osoba, od kojih je većina pripadala muškarcima. Ekshumaciju je od augusta do oktobra 2002. godine vršio Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH), uz pomoć Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP).

Masovna grobnica nalazi se na desnoj strani puta koji vodi kroz selo Donja Kamenica, na velikom travnatom polju, u čijoj blizini se nalazi napuštena kuća. Jedna je od rijetkih masovnih grobnica u BiH koja je obilježena malim spomenikom, na kojem je naveden broj žrtava i godina pogubljenja.

Većina žrtava pokopanih na ovoj lokaciji jesu Bošnjaci iz Srebrenice koje su snage bosanskih Srba ubile u julu 1995. godine.

Čančarski put 5 je sekundarna masovna grobnica. Neki posmrtni ostaci Bošnjaka iz Srebrenice su prvo bili pokopani u blizini mjesta pogubljenja u opštinama Zvornik i Bratunac, ali su zatim prebačeni na udaljenije lokacije. U vrijeme operacije zataškavanja zločina, područje oko Kamenice je napušteno, jer je većina Bošnjaka koji su tamo živjeli prije rata ili ubijena ili protjerana. Međutim, nakon završetka rata u novembru 1995. godine, bošnjačke izbjeglice su se počele vraćati i obnavljati kuće. Oni su prvi alarmirali na postojanje posmrtnih ostataka, koje su pronalazili u svojim dvorištima i poljima.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i lokalni sudovi na Balkanu do sada su za zločine u vezi sa Srebrenicom osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, plus četiri doživotne kazne.